Quote:
Istiphul Amue kaže:
Pravo promatranje misli je da ti nisi ta misao (EDIT: promatrač / ego) koja promatra misao. Ne kao misao koja kaže da nije i mentalno trči za vlastitim repom nego kao činjenica. Ako stvarno zapneš s ovim, otkrit ćeš da ne postoji kontinuitet misli i prividne tebe koja ih promatra, sačinjene od istih misli, nego da je sve sada. U tom sada ti si jedina stvarna, a sve drugo su sjene. Misao je jeka tvoje zablude o sebi odnosno pristanka da kroz fantomsku osobnost sudjeluješ u igri zvanoj uvjetovani život. Kako više budeš shvaćala da ti nisi prava ti, tako će se i "tvoje" misli mijenjati, dok ti na kraju ne ostanu samo prave misli, a one te neće gnjaviti jer neće biti različite od tebe same.
|
Ja volim reći da jednostavno ne koristimo mozak kako se mozak koristi. Pluća dišu, stomak vari, crijeva seru etc...a što točno mozak radi?
Eto, kada se to otkrije onda je to gotovo i misli postanu kao i disanje - tu je i nije tu.
Evo, ja ću reči što se meni osobno čini kao jedna od funkcija uma - da prevodi komunikaciju između "ja" i "ostalo". Da li je to jedina funkcija ili ne, ne znam, jer u tu funkciju logički može uči sve što znam da um može raditi - kada osjetim "sebe", ove "sjene" o kojima Istiphul priča, doživljavam ih kao ogromnu količinu simoblike koju samo ja mogu razumijeti jer je to u stvari jezik koji je um sam naučio od samoga sebe
(a da prije nije ništa znao...haha...joj, teško je ovako nabrzaka pričati o takvim pojmovima, "gore" je istovremeno svako vrijeme, svaka veličina, etc...fizički zakoni mogu biti primjerom samo onda kada ih potrgamo...a općenito kada trgaš stvari, uvijek će se naći netko ljut...u ratu i ljubavi nema pravila ).
Istovremeno, te sjene nisu ja, niti ih um treba da bi preveo išta jer sve je sve, ali u ovome trenutku
(koji je jednako dugačko-kratak u beskonačno maloj kružnici u kojoj se vrijeme kreće, osim što je kretnja iluzija s obzirom da se ništa ne kreće jer je kretnja nemoguća u beskonačno malom prostoru koji se opet kreće sam u sebe, od tamo gdje je bio do tamo gdje već jeste...velim, za ovakve stvari ne postoji jezik, ali to ne znači da su manje stvarne) one su nekakav prikaz gdje se nalazimo u trenutnoj percepciji. Ne znam, mogao bih drobiti do sutra i još uvijek ne bih mogao objasniti što zaista to sve je, a da budem siguran da će me svatko razumijeti. Čovjek na to mjesto mora otići sam.
Još jedan savjet OP-u:
Ono što je bitno za naglasiti da je vrlo moguće da je većina ljudi došla do tih spoznaja, ali nije razumjela da je to nešto na čemu se dalje može raditi - iz prostoga razloga što im nitko nije rekao i što je generalno prihvaćen pristup da se za sve ide učitelju i da se ništa ne radi sam. Jer nemreš, jebiga...ako baciš dijete u vodu da nauči plivati samo, netko će te prijaviti centru za socijalnu skrb
Tako da se ta načela da za sve nepoznato trebaš "upute" jako rano ugrade u psihu. Nažalost, nema pravih uputa, svatko je drugačiji i svatko sve gleda drugačije. Ja osobno obožavam tijelo gledati mehanički i istim mehaničkim pristupom uzeti u obzir um (jer su po mehanici po marxu um i tijelo jedno). Ali onda će se naći neki duhovnjak kojem taj jezik uopće ne odgovara pa će drviti svoje. A što da napravi tek netko tko želi ući u to sve? Ništa, to mu je prva lekcija da stvarnost ima beskonačno puno istina
I onda ili zaključiš da nitko ne zna ništa i cijeli život tražiš metodu izvan sebe...ili zaključiš da svi znaju sve i kreneš u sebe i počneš tražiti.