Quote:
Coeli kaže:
Nisam mislila na tebe ili na tvoj ''bijeg'' u duhovne visine (kako bi se poštedjeli boli neugodnih iskustava), nego samo spomenuh da ima ljudi koji to čine.
Liše se koječega svjetovnoga, pušu i na hladno, a sve iz straha da ih opet ne pogodi neko loše iskustvo.
Otprilike onako kako je zborio Zaratustra kad se povukao na pustinjačenje: Sad ljubim Boga, ljude ne ljubim. Čovjek mi je suviše nesavršena stvar, dotukla bi me ljubav prema čovjeku.
Želim reći, lako je povući se u intelektualiziranje i duhovne visine pa tamo filozofirati o čem god već, ali na muci se poznaju junaci.  Hrabri ostaju, uče, bore se, padnu ali se i dignu, ustaraju i idu dalje. A slabići, baš kao po Gurdjieffu, čitav život provedu u snu, a neki u tom snu (bogme!) pišu i knjige.
Dodala bih, neki ih i čitaju u obilatim količinama pa o iskustvu uče iz knjiga (!?).
Bojim se da onaj tko se sa sobom i sa svijetom nije borio, ne zna puno ni o sebi ni o tom svijetu.
Patnja nekog uništi a nekog dovede do prosvjetljenja. Onima koji žive lijepo i ugodno najčešće nedostaje motivacije.
Dakako, slažem se da duhovnost nadilazi sudbinu. U tome i jest stvar. Gdje je motiv za nadilaženje sudbine ako nam je sklona? |
Samo što Zaratsrustra (točnije filozof koji je to napisao) predlaže upravo takav način života, a tu se relativno slažem s njime, ne potpuno jer on odriče duhovnost čovjeku, u principu zagovara nekakava nadčovječni superego i ljude kao bogove na zemlji što je onda pomalo paradoksalno itd.
Slažem se sa svime ali što ako si kreativac i stvaraš nešto baš iz tog svijeta fantazija i mašte ili metafizičkih dimenzija ? Siguran pokazatelj je osobna sreća, ako je ima onda si svoj ako je nema nešto nije u redu i nisi onda to ti..autohtono iz duše bi rekli.
Borba kao takva se podrazumijeva jer upravo je kreacija način kojime se prilagođavaš svijetu i društvu ili mijenjaš svijet.
Da je drukčije bio bi u krivu, ili i nebi
(djelovati ili ne djelovati u ovom svijetu je dilema) ali tad bi trebao dostizati visoke duhovne sfere i znati puno toga što sigurno da neki ljudi mogu i čine, u vidu pustinjaka koji traže istinu. Samo tu nema psihopatologije to je razlika od onih koji su u nekom newage tripu bijega od stresa svakodnevnice (što može biti i korisno) i nekih koji su zaista u mistik tripu. Recimo ja osobno to sebi ostavljam za starost, vjerojatno ću tako živjeti, uživam u samoći i tišini.
Kako znaš da ti je sudbina sklona ? (da živiš reakciju umjesto akcije) onda nemaš volje ili svijest o tome što ti se događa...naravno da nije lako biti kreator svog puta ali kao što već rekoh, barem držati glavni smjer plovidbe.