kako dospiujeh na sikijatriju iliti svaka ptica svome jatu leti
dogodilo se to prije jedno 15ak godina.
alergicnu na antibiotike, copila me strasna gripa u trajanju od dva mjeseca.
smjestise me na zarazni odjel u jednoj splitskoj bolnici, ter hranise infuzijom i bezukusnom rizom.
ocito, nisam od tih gadarija ozdravila.
pa sam morala ic na pretrage u drugu splitku bolnicu.
doktori mudro zakljuce da me se moze fino prebacit sa kolima hitne do druge bolnice, sa svim potrebnim papirima i snadji se sine.
ja, petnaestogodisnjakinja sa temperaturom 39, u bijeloj pizdami na minijaturne ruzice i u rozom materinom slafku bavuljam po firulama s uputnicom u ruci i trazim di moram otic na to posebno vadjenje krvi.
nigje jebote nikoga. niti jedna sestra ili doktor. ili ih barem ja u bunilu nisam vidjela.
bavuljajuci hodnicima s papirima u ruci, u ruznom rozom slarfku i rascupane kose, vidjeh staklena vrata i iza njih 20 ljudi u ruznim slafrcima, jednako zbunjenih kao ja. vidjeh i salter sa sestrom. zadovoljno udjem unutra, pravac prema sestri, govori meni zena sta i kako. hvala, dovidjenja.
i zaputim se prema vratima. kako sam dotakla kvaku, scepase me dvije muske grdosije u bijelim kutama.
-dish ti mala?
-kazem, moram vadit krv.
cerekajuci se govore mi da se smirim, ali me bome ne pustaju, fino oni mene drze za nadlaktice ruznog rozog slafrka.
odjednom se pojavi ona sestra sa saltera. i kaze
pustite malu, nije nasa. i puste oni mene i izadjem s odjela. pogledam drecavi crveni natpis iznad vrata.
psihijatrija.
ima toga jos....