|
Znam da se ne smijem žalit, al vjeruj mi dala bi pola toga za jednog pravog prijatelja, nekoga s kim mogu jednom tjedno popit kavu i otić vanka u subotu. Nažalost takve se stvari još uvik ne mogu kupit.
Razumijem da im je nezgodno u mom društvu jer se osjećaju loše kad znaju da bolje zarađujem i misle da moraju dostić "moj nivo", a ja se pak trudim bit na njihovom i da se imovinske razlike ne osjete, ali nije uvik moguće i onda su oni zavisni i izbjegavaju me.
|