|
Situacija se pogoršava.
Passos Coelho traži nove izbore, smatrajući potez ljevičarskog dogovora svojevrsnim državnim udarom.
Predsjednik Cavaco Silva potječe iz iste stranke desnog centra kao i premijer Coelho. On neće dati mandat za sastavljanje vlade Antoniju Costi i lijevoj koaliciji, a predsjednički izbori su blizu i on sada može ostaviti vrući krumpir svojem nasljedniku, i onda će sve ovisiti hoće li na tu poziciju biti izabran Marcelo Rebelo de Sousa (desno) ili će biti izabrana Maria de Belem Rosario (lijevo).
Postoji tu nekoliko vrlo čudnih stvari, koje zapravo nisam znala o portugalskom Ustavu i zakonima sve ove godine što se bavim tom zemljom.
1) Ponajprije, iako portugalski Predsjednik Republike nema izvršne ovlasti, niti se radi o polupredsjedničkom sustavu u pravom smislu, ima jednu ovlast koju recimo Predsjednik/ca RH nema - to je uloga "amenovanja" zakona. Tu spada i mogućnost da bez saslušanja svih strana daje mandat za sastavljanje vlade relativnom pobjedniku, a da pritom isti ne mora imati "ruke" u parlamentu.
2) Bez obzira na sve to, dosad se nije dogodila manjinska vlada, i zapravo je riječ o praksi koja je nova, a tom se činjenicom Antonio Costa koristi u cijeloj svojoj akciji osvajanja premijerskog mjesta.
3) Postizborne koalicije relativnog gubitnika s manjim strankama nisu isto do sada bile praksa, iako se i to u mnogim drugim zemljama događa. Na to se poziva Passos Coelho dok traži nove izbore.
4) Iz nekog meni još nejasnog razloga, Predsjednik trenutno nema ustavne ovlasti da raspusti parlament, a moram proučiti zašto. Možda zato što u ovoj situaciji mora prvo odraditi konzultacije s potencijalnom garniturom izvršne vlasti.
Znači novi parlamentarni izbori zasad nisu mogući, možda dok ne prođu predsjednički. Ako M. R. de Sousa dobije, vjerojatno će odmah biti izbori, a ako dobije M. B. de Rosario doći će do sastavljanja koalicijske vlade.
Možda sam u krivu, vidjet ćemo.
Općenito, po mom mišljenju Antonio Costa je jedan suvisao čovjek, koji je napravio veliki posao na poziciji gradonačelnika glavnog grada, očistio korumpianu situaciju prijašnje vlasti, nije nikada bio blizak svom kontroverznom stranačkom kolegi i bivšem premijeru Joseu Socratesu, postao je vrlo popularan među stanovnicima grada i primijenio je najinovativnije metode upravljanja gradom - pokrenuvši jedan od prvih startup inkubatora u Europi, i nešto što se zove participativni proračun i omogućava iznos koji stanovnici mogu zatražiti za neke stvari koje sami procijene da su u interesu grada.
Problem je u tome što Costa nije napravio dovoljno dobar predizborni PR i nije na pravi način prikazao svoj rezultat i ciljeve pred biračima, koji su još uvijek pod dojmom koruptivnih afera bivšeg stranačkog lidera. Za jedan dio biača njegove stranke on "nije dovoljno ljevičar", i zaista, on više pripada nekoj liberal-demokraciji, koja u Portugalu i ne postoji kao politička opcija. Isto tako, u samom glavnom gradu ipak živi tek nekih 7-8% stanovništva, ali ne računamo okolicu koja spada u druge jedinice lokalne samouprave.
Društvo je veoma podijeljeno, najviše zbog toga što jedni vjeruju da će vlada desnog centra nastaviti s reformama u vidu mjera štednje i skinuti internacionalni MMF aranžman s vrata, dok drugi vjeruju da će Costa stvoriti potpuno novi ekonomski model, prema načinu na koji je upravljao glavnim gradom. Ipak, dio njegovih birača ne želi koaliciju s komunistima, zelenima i tim lijevim blokom (to je nešto poput živog zida ili syrize).
Mislim da bi prijevremeni izbori bili najbolje rješenje.
|