Oprosti što ti se obraćam, iskusni narode.... Ali možda imam par dobrih za podjelit.
Naime, i ja sam prošla kroz regresiju prije kojih 5-6 godina. Dok sam još bila u reiki i inim new age "cirkusima". (Bravo Ravana!) Ono što sam vidjela bilo je jako uvjerljivo, dojmljivo itd. Naravno da takvu jednu priču nisam mogla usput smišljati s regresoterapeutom niti glumiti emocije koje su se izmjenjivale u afektu gotovo svake minute. I naravno da sam mogla povezati konce od tada (meni osobno prije kojih 7000 godina) s onim što i kakva sam danas. BTW, smrt mi je bila posebno izluđujuće iskustvo, nezaboravno. Sve mi je to skupa bilo mucho ludo jer sam cijeloj seansi pristupila s rezervom i skepsom nevjernog Tome. No od tada moje poimanje tih i takovih stvari nekako je sjelo na svoje mjesto.
Ubrzo nakon toga sam upoznala mog sadašnjeg muža kojemu sam ispričala o regresiji, te mi je on objasnio mnoge stvari o kojima ni sama nisam znala što znače, gdje ih smjestiti itd. I pazi sad što on meni kaže: Kaže da je on prošao prirodno kroz 4 svoja prošla života, ali ne regresoterapijom, već većinom ultraživim flash-backovima na mjestima na kojima je bio na putu, a ispostavilo se da je tu nekad živio. Kaže da su slike i doživlaji bili toliko živi da bi morao prekidati putovanje i posao jer nije bio psihički u stanju voditi normalan život. Kada mi je ispričao kronološki život za životom, pomislila sam - Wow! Holywoode gdje si? Nevjerojatan slijed ispunjavanja samskara koje su ostale u umu i selile se iz tijela u tijelo kako bi se dalje vrtile! I u zabludi su oni koji misle o kraljevima i sličnim glupostima. Malo je takovih, najviše je bilo običnih seljaka i radnika, rimskih vojnika, postolara i švelja. Ubogih ljudi koji su isto tako imali svoje želje i svoj život, i većina nas od takovih potiče. Priznajem da je ono što mi je on ispričao najfascinantnije iskustvo i priča koju ću vjerojatno više ikada čuti i vidjeti. Da objasnim - muž mi već 15-tak godina radi sadhanu i veoma mu je lagana granica između svjesnog i podsvjesnog. S tim sam si ja objasnila kako je on to tako "jednostavno" doživio ta iskustva. Ondak je prošao iz zezancije na tu regresiju, te vidio svoj posljednji život, onaj prije ovoga sada. Sve se lijepo ukopilo i klapnulo, no on kaže da iskustvo nije ni blijeda preslika onoga koje dođe kod prirodnog "putovanja kroz vrijeme". No mislim da je takvih jako malo, pogotovu što iskustvo ne možeš svjesno prizvati.

Lijepo je doživjeti i to, ali s time se ne treba zamarati. Prošlost ne možemo mijenjati, a to što eventualno doznamo razlog naše današnje patnje, ništa ne mijenja na stvari niti ublažava patnju. Gledanjem na prošlost gubi se vrijeme i energija koju bismo trebali usmjeriti na ono što smo tu i sada. Isto tako, to nije nikakvo čudo, svi naši životi smješteni su u ekstracerebralnoj memoriji i određenim tehnikama ili duhovnim razvojem mogu se osloboditi. No to je stvarno nebitno (s moje pozicije sada). Pogotovo ako se plaćaju enormne svote novca poluludim kvaziduhovnjacima od čijeg bih ja prisustva radije bježala glavom bez obzira nego bila u blizini i slušala neke poluhipnotičke sugestije. Regresoterapeut koji je to meni radio tada bio je strašno neprofesionalan i ulazio je u proces sa svojim emotivnim komentarima. To je strašno opasno. Također sada, 5 godina poslije, taj isti regresoterapeut zreo je za Vrapče (Bravo Ravana!). Ljudi, dajte svoj um malo oslobodite, pogledajte te ljude na raznim ezoterikama i zapitajte se - da li su to uravnotežena bića? No...priznajem, mogao je to meni tada trubiti bilo tko. Sve će doći s vremenom.
Fino si radite meditaciju, pjevajte Božje ime i ne zamarajte se Njegovim poslovima. Dovoljno je sudjelovati u ovom napaćenom svijetu na rješavanju problema naših bližnjih. Radije nahranite gladnu djecu (ili štogod) nego da trošite vrijeme i energiju na nešto što i nije tako esencijalno.