[kemik]

u Hrvatskoj, Srbiji, Turkmenistanu, Ugandi, Iraku, Americi i Velikoj Britaniji ima ljudi koji zive jako, jako dobro, ima ljudi koji zive dobro, ima ljudi koji prezivljavaju i ima ljudi koji kopaju po smecu. to nije upitno, pitanje je samo omjera: najpostenija i najrazvijenija su ona drustva koja imaju najvise ovog srednjeg sloja, dakle, ljude koji zive dobro, posteno su placeni za ono sto rade i za svoju placu si mogu priustiti odredjene luksuze koje zele.

I u hrvatskoj i u srbiji (a ako cemo posteno, i u svim ostalim zemljama koje sam napomenula u prvoj recenici) taj omjer daleko je od idealnog. Kod nas, naravno, postoje ljudi koji idu na skijanje i na Maldive na ronjenje, ali ja zaista ne vidim sto je u tome sporno? Niti vidim zasto netko smatra da cinjenica da postoje prosjaci znaci da se kod nas lose zivi.

ne znam kakvo je stanje u srbiji, jer jako dugo nisam bila tamo, ali nekako mogu pretpostaviti da sve sto vrijedi kod nas, postoji i preko, ali jos jace i izrazenije, pa su tako tamo bogatasi isto mahom do ogromnog bogatstva dosli na neposten nacin, siromasi su osiromasili slicno kao i nasi, da bi bogatasi bili jos bogatiji. Isto kao i kod nas, postoji i sloj koji je oduvijek imao mnogo, koji nije puno u ratu izgubio, samo ih se sad jace vidi jer su mediji puno zutiji nego prije.
pretpostavljam da u srbiji ima jos manje zdravog, postenog srednjeg sloja nego kod nas, ali i da oni idu prema tome, da se i kod njih taj "stalez" dize. Pretpostavljam da cemo mi uvijek biti jedan korak ispred njih u takvim pitanjima.