i ja sam vjerovao u sve te ideologije fašističkog žrtvovanja za posao jer drugačije ne dođeš do pravih para. Bio sam mlad i iz provincije pa nisam znao kakav se sve kurac događao u Zg od sredine 90-ih do danas...
naime, i u provinciji imaš ljude, lokalne plemenske ljude, koji su u strukturama, koji su stari, u sustavima/firmama još od Juge, ili koji su u novim strankama, pa tuku ogromnu lovu za ono koliko (ne) rade.
No, u Zg imaš ljude koji koji su imali sreće. Ljude koji su recimo 90-ih (ili 00s) kvalitetno penetrirali dobre firme i fine pozicije. Plaćetine ogromne.
Raducka se pomalo. Intenzitet posla ne postoji.
radno vrijeme također nije sumanuto...upravo suprotno..jako je casual.
pozicijice k tome omogućavaju da glumiš "šefa"
pa doma spavaš i jebeš
dok prodaješ priču da "hendlaš stvari od doma"...
Da, hendlaš seksi guze :klap: pa spavaš, pa opet guze, pa spavanac, pa guze...pa spavanac
A lovetina ide oveća..10-20k kn
ili 20k+
Imaš familijicu, divnu ženicu, imovinu, dječica, masu putovanja i para za sve to. Ekipa ima sve...barem neko vrijeme dok im se san ne raspline..
Ima se stanova, love za luksuze, za jebeno sve što se sjetiš. Standard europske srednje klase....posao daleko ispod razine koja bi zaslužila da toliko primaju.
To je hrvatska stvarnost.
Trade-off u kojem žrtvuješ život za dobru lovu uopće nije toliko čest koliko naivni misle.
I zato puno Hrvata nije ni pomišljalo na emigraciju...i sada su etablirani i potkoženi. Iako ispodprosječni.
Dok najbolji novijih generacija žrtvuju život za lovu...jer misle da se to tako mora....jer se u njihovoj generaciji ekčuli i mora otići van po lovu.
Ovi iz ranijih generacija nisu treba žrtvovati NIŠTA. A dobili su vrlo dobar standard.