Svi radimo sa novcem, zarađujemo ga i trošimo. Znamo gdje se štampa, ali glavno je pitanje odkud nama novac. Običan papir koji ima tek neznatnu vrijednost od napisane. Nekad je svaka novčanica bila pokrivena deponiranim zlatom, ali danas toga više nema. Kako to sve funcionira?
Nakon uvoda već svi mislite da mi nisu svi kod kuće, ali neki pute je teško razdvojiti crtu genijalnosti od ludila. Prema mojoj teoriji, koja je prosto seljačka da ne može biti jednostavija, može se pokazati da država ne može bankrotirati ako postoji profit u radu privrednih subjekata. Tj. ako je globalno ostvarena dobit.
E tu je osnova terorije baš u novo stvorenoj vrijednosti. Na novu države je to teško pokazati, ali je moguće na nivou jedne obitelji. Npr. glava obitelji (bilo kojeg spola zarađuje novac i on ga posjeduje). Međutim, ako bilo koji ukućan želi nešto prodati glavi obitelji on za to traži novac, a novac dolazi izvana. Zamislimo da je sin Ivica vičan drvodjelja i napravio je grablje za sijeno. Od glave obitelji traži 100 kuna. I u redu je da mu glava obitelji plati jer su grablje dobre i trebaju im (poljeprivrednici). Međutim, novac glavi obitelji dolazi izvana i on mora od svoje vanjske zarade dati Ivici novac. I sve je naizgled o.k. međutim tu je paradoks. Novac je dobro sredstvo za robnu razmjenu, ali kad se radi o dodanoj vrijednosti tu je mala dilema. Naime, da je sin Ivica dobar slikar, mogao je naslikati novčanicu od 100 kuna i za nju kupiti grablje i zatim ih prodati glavi obitelji i na taj način bi došli do istog rezultata. U oba slučaja se radi o stvaranju proizvoda sa dodanom vrijednosti, ali je razlika što je u 2. primjeru u novčani opticaj plasirana dodatna novčanica od 100 kn. Dakako to je i zakonom kažnjivo premda je i prvo također zakonom kažnjivo (ilegalna proizvodnja i trgovina).
Evo načeo sam temu o načinu vrednovanja proizvoda sa dodanom vrijednošću, a praktički svi su proizvodi takvi.
Nastaviti ću se na primjer. Da je mali Ivica još bolji majstor napravio bi drvenu vršilicu (stroj za odvajanje žita od slame). E tu bi nastao problem. Glava obitelji nema toliko novaca i diže kredit da bi platio malom Ivici. Koji apsurd, Ivica je stvorio nešto što vrijedi toliko da i glava obitelji nema toliko da mu plati. Malo sliči tema na zaduživanje države. Želi nešto i diže kredit da bi to dobio. Sva sreća da je postojao vanjski izvor financiranja.
.
Po mom primjeru se vidi da u jednoj obitelji može nastati problem ako netko izrađuje proizvode, a za to nema novaca da se plate. Da je glava obitelji napravila dosta vrbovih metli, mogla je kupovinu unutar obitelji riješiti čistom trampom. Pod uslovom da malom Ivici baš trebaju vrbove metle. Ali on ih može prodati na vanjskom tržištu i zaraditi novce. Opet super jer imamo vanjsko tržište.
Malo po malo, postaje jasno da se slično može prenijeti i na državu. Ali kuda dalje? Da li je Švicarska izvor novca ili možda Amerika (tekuća sitacija). Diljem svijeta milijarde ljudi rade i žele novac za svoj rad. Otkud svima njima novac?
I odgovor je: novac se štampa u tiskari. Jedni problem je, ako ta tiskara nije u našoj državi. Pa gdje je?
Ostavim sad tiskaru i razmislimo, zašto se treba tiskati novac? Prema mojoj teoriji nema povećanja bogatstva (svakodnevna novo stvorena vrijednost) bez tiskanja novca (stručnije povećanja novčane mase). I pazi sad moja teorija predpostavlja da bi država trebala tiskati novac. Ali koliko? Pa prema mojoj teriji, ako tiska onoliko koliko je novo stvorena vrijednost, tada novcu ne pada vrijednost. I evo poslije kilometarskog obrazloženja dolazimo do financijeske jednadžbe koja sve države koje imaju radišan narod spašava od bankrota.
Država ne može dijeliti odštampani novac, a u svojim rukama teoretski ima svu našu novostvorenu vrijednost (u friško štampanim novčanicama). Država treba taj novac ubacivati u novčani sustav. I tu sam malo u dilemi jer je novac sredstvo za razmjenu vrijednosti i ne može ga se jednostrano ubacivati. Tu bih volio mudre glave da mi nastave misao.
A zašto je potrebno ubaciti taj novac u opticaj? E zato jer se sa svakom novostvorenom vrijednošću isisava novac iz sustava i događa se kriza. Evo baš neki dan rekoše da je krizu 1929 u Americi izazvala hiperproizvodnja nekih proizvoda. I baš se lijepo uklopila u moju teroriju. Jer ako netko proizvede bezbroj proizvoda i proba ih plasirati po dotadašnjoj cijeni tada može srušiti financijski sustav. Sustav može ostati bez novca. Bez obzira što su ti proizvodi zbilja toliko vrijedni.
E upravo name se urušava finincijski sustav. Neki bi rekli još nam je dobro, ali ja bih rekao da to može reći i skupina budala koja se baci sa 50. kata dok padaju pored 3. kata. Pa mogu to reći i dok padaju pored drugog i prvog kata, ali će u prizemlju sigurno promijeniti ploču.
Dakle, vjerujem da sam izabrao pravu temu. Premda nisam ekonomista, vjerujem da sam na dobrom putu da riješim ekonomsku krizu. Vjerujem da su u prošlosti vladari ekonomsku krizu rješavali na najjednostavniji mogući način. A puno povijesnih događaja to potvrđuje da je ratni pohod bio razlog da bi se napunila državna blagajna i unijelna nova sredstva u financijski sustav. Primjer imamo i danas - Somalija. Otkupninama za brodove se unosi nova vrijednost u financijski sustav Somalije.
Dakle trebam Solomona sa riješi gordijski financijski čvor.
Rješenje mora biti brzo, jer kad uđemo u Europu i euro zonu stvari će se još više zakomplicirati.
Molio bih da se na temu ne odgovara kvalifikacijama već samo pravim argumentima.