[lubyanka]

Imam curicu od 10 mjeseci. Na svim podrucjima je super osim po pitanju razvoja govora. Naime, sa 4 mjeseca je gukala, pa je slijedila sutnja od mjesec dva dana, pa je pocela usnama 'prrrrr' pa opet pauza, pa je bilo 10-ak dana buuu, buuu, pa opet nista mjesec dana. Sada izgovara samoglasnike aaaaaa, oooooo, uuuu, naglasavajuci ih na razlicite nacine kada npr. ugleda nesto novo ili vidi hranu. Ti njeni 'zahtjevi', popraceni su pokazivanjem prstom tako da ona zbilja nedvosmisleno zna pokazati svoje zelje. Ali nigdje traga od slogova, suglasnika, imitiranja. Stovise kad joj mi ponavljamo ma-ma-ma, ba-ba-ba jako se ljuti. Propuzala je sa 7 i pol mjeseci, dize se uz namjestaj od 8 i pol mjeseci, sada vec seta za jednu rucicu i nekidan je nesvjesno napravila par samostalnih koracica.
Imala je jednom upalu uha ali nikad se nije dalo naslutiti da ima problema sa sluhom. Vec sa 6 mjeseci je znala 'odgovoriti' na pitanje 'Gdje je mama, tata, konj....' okretanjem pogleda u ispravnom smjeru. Ponekad fascinira svojim razumijevanjem i povezivanjem uzroka i posljedica. Npr. ja kazem 'Idemo na more' a ona vristeci od veselja otpuzi u sobu i ceka da je namazem kremom i obucem za plazu. Kazem joj: 'Nadji di si izgubila cetkicu i peri zube' a ona otpuzi preko cijele kuce do dnevnog boravka, skupi cetkicu s poda i 'pere zube'.
Zasto jedno dijete toliko napredno na svim poljima zaostaje u razvoju govora? Od rodjenja stalno pricamo s njom, poticemo je na nove vjestine, gotovo svaki dan ucimo nesto novo, i sve rijecima objasnjavamo. I nista! Ona zbilja ne pokazuje ama bas nikakav interes za imitiranjem glasova.

Zasto mene to toliko muci? Zato jer je sa 2 i pol mjeseca imala afebrilne konvulzije koje su klasificirane kao epi napadaji tonickog tipa. Svi nalazi UZV mozga, i EEG-a su uredni, kako tada, tako i danas. Kao terapija joj je uveden Rivotril- antiepileptik koji ce najvjerojatnije uzimati jos par mjeseci. U principu uzrok napadaja se vjerojatno nikad nece ni saznati. Mene je sad strah da su napadi ostavili nekakve posljedice.
Moze li to kasnjenje biti nasljedno? Otac joj je navodno progovorio sa 3 godine. Je li moguce da zbog naseg prevelikog razumijevanja za njene zelje, ona nema potrebu govoriti?
Molim vas recite mi da pretjerujem u brizi i ako imate slicnih iskustava podijelite ih sa mnom.