Quote:
tehuti kaže:
... (prethodni dio)
|
Interesantno je pročitati kulturološkog, povijesnog štiva.
Quote:
|
Ne smatram da je ijedan oblik superiorniji, već ih smatram komplementarnim metodama s možda drugačijim početnim pretpostavkama. Ja koristim obje forme. Tehnika "lectio divina" (božansko čitanje Spisa) u kršćanstvu mi je ipak najomiljeniji oblik meditacije jer koristi čitanje (lectio), razmišljanje o tekstu (meditatio), molitvu (oratio) i bivanje, predaju (contemplatio). Posljednja faza orakse jako podsjeća na istočne oblike u kojima se napuštaju sve mentalne koncepcije i meditant jednostavno biva, predaje se apsolutu. Mislim da je to dobar logički slijed prakse jer uključuje sve razine ljudske svijesti: i intelekt, i emocije predaju (odricanje od obje preference). Od stanja fragmentirane svijesti stupnjevito se napreduje do iskustva jedinstvene svijesti.
|
M'da, samo što je vjerovati (uzeti pretpostavku valjanom bez provjere, bez mogućnosti provjere i/ili toga na čemu se prepostavka temelji) kako postoji apsolut, bog, na temelju knjige pogrješno.
Koji su tvoji motivi, razlozi takvog djelovanja?
(izuzmi omjer uloženog, dobivenog)
Quote:
|
Pripadnost sustavu je negdje apsolutno naglašena (obično tradicionalni krugovi), negdje manje. U modernoj slobodnoj duhovnosti sve se više gleda u smjeru individualnog pristupa.
|
Ne bih se izrazio individualni pristup jer
individua znači nedjeljivi, cjeloviti; radije pojedinačni pristup.
Nema veze s "modernom slobodnom (duh)ovnosti" pojedinačni pristup jer jedino takav i funkcionira u postizanju individualnosti.