Quote:
miss Minnie kaže:
... i opet se vrtim u krug. opet duboko nesretna, neispunjena, zbunjena, razocarana i u sebe i druge ljude.
... zapravo mrzim sebe najvise jer stalno imam tu potrebu i zelju druzit se s ljudima i biti prihvacena, a istina je da cijeli moj zivot se to ne desava.
|
Kad se jednom nađemo u naizgled bezizlaznoj situaciji i pred zidom, preporuča se odustati od ideje da nam se život treba dešavati onako kako želimo. To uključuje sve okolnosti, kao i odnos drugih ljudi prema nama. Ne samo kako želimo u najboljoj varijanti nego u bilo kojoj. Neka sve bude tako kako je. To je početak.
Ne možeš biti prihvaćena ako si prazna iznutra i nemaš što ponuditi. Zašto bi netko došao piti na izvor na kojem ništa ne curi? Puna si potreba, želja i projekcija, a ljudi to osjete i ne žele se trošiti na tebe. Znači, najprije se treba zaustaviti u trčanju za vlastitim repom. Zbog velikog momenta i inercije navika to može potrajati, no dobro je dati si vremena i ne obeshrabriti se. Malo stisnuti zube kad je teško i istrajati isto nije naodmet.
Kad se unutrašnje mentalno i emotivno cendranje primirilo, jer smo nakon dovoljno pritiskanja opruge konačno uspjeli prihvatiti stvarnost kakva je, umjesto da ju silujemo i bez razumijevanja želimo mijenjati, moguće je napraviti sljedeći korak. Treba pronaći i izdvojiti unutrašnji osjećaj sebe, osvijestiti ga u punini te ga malo po malo izvlačiti van. Najprije u tijelo, kao novo stanje svijesti i energija u njemu, a zatim i u okolni prostor odnosno svijet u kojem živimo. U praksi će to značiti da smo prestali misliti i željeti, a počeli osjećati i djelovati prema tom osjećaju. Osjećaj sam, bez akcije i potvrde u djelima je maštanje i samozavaravanje.
Kome se žuri i tko želi brze rezultate i promjene izvana umjesto iznutra, to nije za njega. Neka nastavi dalje trčati u krug i jadati se kako život nije lijep, a mi bi da je. Zločesti život.