|
heh, baš sam i sam mislio o tome koju riječ na (znate već kojoj) temi, ali nisam htio ići dalje offtopic.
dva su mi pogleda na vrijeme posebno zanimljiva:
1. čisto Einsteinova četvrta dimenzija
nacrta li se dvodimenzionalni graf na kojem umjesto dvije prostorne dimenzije stoje jedna prostorna i druga vremenska (zapravo naprosto: vrijeme), svakome imalo zainteresiranom za Čovjeka postat će neobično zašto se sjećamo prošlosti, a budućnosti ne (iako koegzistiraju).
osobno mi se čini da je to svejedno jer iz kojeg god smjera gledali - ono što pamtimo bi zvali prošlost. gledano iz perspektive fizike: čini se dosta realnim ustvrditi da vrijeme uopće ne teče, nego karakteristika Čovjeka da na različitim položajima na grafu ima informaciju o onome lijevo (ili desno, svejedno) na apscisi (odnosno - znanje o položajima koje je točka zauzimala na ordinati) uzrokuje taj dojam.
2. Heidegger
iliti živimo u prošlosti, malo i u budućnosti, ali najmanje u sadašnjosti. onog trenutka kad nešto mislimo, ta misao je već u prošlosti, a kad namjerimo nešto pomisliti, to tek treba stići.
teško pronalazim opravdanje za stav da prošlost ne utječe na sadašnjost.
svakako je pohvalno ne zamarati se onim što je bilo, nego onim što se može promijeniti, ali kod ontoloskog promisljanja vremena to ispada puka floskula.
|