[Vilko]

Da li PSA screening test uistinu smanjuje smrtnost kod raka prostate?



08.03.2002. U ovoj studiji, Linda Perron i suradnici pokušali su odgovoriti na pitanje, da li je trenutno smanjenje stope smrtnosti kod raka prostate povezano sa screening-testom na prostata-specifični antigen (PSA). Uspoređujući promjenu incidencije stope pojavnosti raka prostate između 1989 i 1993 s promjenama u stopama smrtnosti od raka prostate između 1995-1999 u 15 regija Quebeca, autori su jasno pokazali da pojačani screening na PSA nije korelirao sa smanjenim stopama smrtnosti.

PSA screening test za rak prostate ostaje kontroverzna tema. U SAD-u je PSA test široko prihvaćen i podržavan od strane tamošnjih stručnjaka. Suprotno tome, Kanadska udruga urologa i većina europskih strukovnih udruženja još uvijek su nesigurni u korist uporabe i oslanjanja na screening test za rak prostate.

U SAD-u, nakon nekoliko desetljeća postupnog povećavanja stopa smrtnosti koje su dosegle vrhunac u 1993., mortalitet raka prostate počeo je trajno padati u kasnim 1990-tima. Od 1993, stopa smrtnosti od karcinoma prostate se smanjila za 17.6%, a prosječni godišnji pad između 1994-1997. iznosio je 4.4%. U Kanadi je stopa smrtnosti, koja je standardizirana prema dobi, pala za 9.6% između 1991-1996. Neki su već tvrdili da takav trend daje dokaze o učinkovitosti screening testa na PSA antigen, ali ipak, značenje podataka koji se odnose na smanjenje stopa smrtnosti predmet su različitih tumačenja.

Mnogi liječnici smatraju da korištenje PSA-testa nije glavni razlog za smanjenje smrtnosti kod raka prostate. Smanjena stopa smrtnosti može biti rezultat poboljšanih mogućnosti liječenja raka prostate dijagnosticiranih digitorektalnim pregledom prije PSA testa, ili zbog dostupnosti naprednijih načina liječenja uznapredovanog karcinoma prostate, kao što je rana aplikacija agonisata luteinizirajučeg hormona- releasing hormona (LHRH).
Promjene u prehrambenim navikama, životnim navikama, općenito, u poboljšanim uvjetima okoliša mogu također igrati ulogu za poboljšanu prognozu krajnjeg ishoda bolesti u ispitivanim skupinama. Činjenica da je smrtnost u Engleskoj i Welsu također pokazala znakove opadanja, a da se u isto vrijeme PSA test u tim zemljama koristio tek sporadično, podupire gore navedenu pretpostavku o dvojbenom učinkovitosti PSA testa. Na promjenu stopa smrtnosti možda je utjecalo i krivo dijagnosticiranje raka prostate kod nekih umrlih bolesnik, a kod koji to nije bio uzrok smrti.

Indirektni dokaz o mogućoj učinkovitosti PSA-testa dolazi iz Austrije, sa Sveučilišta u Innsbrucku, gdje je suprotno od ostatka države, PSA test bio dostupan cijeloj populaciji u 1993 godini, a odaziv ljudi je bio dobar. Istraživači su dokazali 33% manje slučajeva smrti od raka prostate nego što je bilo očekivano u regiji grada Innsbrucka između 1996-1999 godine, kod muškaraca između 40-79 godina starosti. Autori su zaključili da je politika široko dostupnog i potpuno besplatnog PSA testa možda utjecala na smanjenje stopa smrtnosti u toj populaciji.

U studiji iz Innsbrucka, međutim, pripisivanje promjena stopa smrtnosti PSA testu, koji je korišten samo 3-6 godina ranije je dubiozno. Za usporedbu, kod tumora dojke, najmanje 9 godina je potrebno da bi se mogla vidjeti učinkovitost screeninga mamografijom unutar neke ženske populacije.
Kako tvrde Perron i suradnici, primijećene promjene u stopama smrtnosti karcinoma prostate u tako kratkom intervalu nakon široko provedenih PSA testova je malo vjerojatno rezultat PSA screeninga, još pogotovo ako se zna da većina karcinoma prostate su bolesti koje traju relativno dugo. Da bi učinkovitost PSA testa postala stvarno dokaziva, trebao bi proći odgovarajući vremenski period od dijagnoze screeningom i period od kliničkog postavljanja dijagnoze, što je najmanje jedno desetljeće nakon početka screening testova.

Krajnji sud o korisnosti PSA testova u smanjivanju smrtnosti kod karcinoma prostate leži u pažljivom i sistematskom proučavanju randomiziranih kontrolnih skupina. U tom slučaju, prateći princip randomizacije, grupa na kojoj bi bio proveden screening i kontrolna skupina, trebale bi biti sličnih osnovnih karakteristika, pristranost i pogrešni zaključci bi bili tako izbjegnuti, a promjene u stopama smrtnosti mogle bi biti povezane s PSA testom i ranim početkom liječenja. Do sada je samo jedno tako provedeno istraživanje ukazalo na važnost PSA screening testa. Ovo istraživanje provedeno u Quebecu pokazalo je da korištenje PSA testa u screeningu za rak prostate rezultira u smanjenju smrtnosti raka prostate i do 70% kod osoba podvrgnutih screeningu u usporedbi s onima koji nisu bili. Međutim, studija je dobila mnogo kritika zbog velikog broja provedbenih pogrešaka, pa je izgubila na pouzdanosti.

Veliki broj studija koji proučava ovaj problem započet je u SAD-u i Europi početkom 1990-tih (European Randomized study of Screening for Prostate Cancer (ERSPC) i Prostate, Lung, Colorectal, Ovarian cancer (PLCO) screening trial). Zbog toga prave rezultate i rješenje dvojbe oko učinkovitosti PSA antigena možemo očekivati tek sredinom tekuće dekade.

Referenca: Canadian Medical Association Journal