[9aplus]

Napisano u ljeto 2009. u nastavku sve do 2011(3).

HEMS i SAR u Hrvata, jučer i danas, a tko zna sutra

Turizam kao ključna gospodarska grana RH kao bitan faktor predmijeva sigurnost naših gostiju, vozača na cestama, jedriličara na moru, splavara na rijekama, planinara u planinama. Naša krilatica „Hrvatska, mala zemlja za veliki odmor“ bi mogla u ovom trenutku imati i svoju crnu verziju „Hrvatska, mala zemlja, daleko od Zlatnog sata“.
Ova činjenica zvoni još i jače u ovoj godini recesije, kada očekujemo domaće i strane turiste kao goste tipa „last minute“ da u zadnjem trenutku dođu, odmore se i sigurno vrate cestom i morem. U tom svjetlu pisati o SAR i HEMS operacijama u RH je sve, samo ne lako i jednostavno, štoviše pisati a da se pri tome autori nekome ne zamjere (čak i bez namjere) još je teže. Zato krenimo od činjenica.
U ovom trenutku SAR i HEMS je SEKUNDARNA zadaća dvije vojne postrojbe HRZ, jedne eskadrile u Divuljama koja ima godišnje više stotina takvih zadaća, te eskadrile Lučko koja samo povremeno sudjeluje u takvim zadaćama. Angažman u sadašnjosti i budućnosti je problematičan radi kompliciranog lanca zapovjedanja, manjkavih i nepostojećih Standardnih operacijskih procedura, neodgovarajuće i nepostojeće namjenske opreme, nepostojanja osiguranja posade, putnika te protiv šteta trećoj strani, neizvjesnosti oko održanja ovakvog sustava, ulaskom u NATO integracije (vidi primjer Češka republika po ulasku u NATO) kada se po pravilima Saveza prvo iskorištavaju svi civilni resursi, onda policijski pa tek na kraju i u slučaju katastrofa vojni resursi. Pri čemu je u opće usvojenim Procedurama ključno pitanje interoperabilnosti svih resursa koji postoje u jednoj državi i na zadanom prostoru.

-2008. Program smanjenja broja mrtvih na cestama -10%, provođen iste godine završio je sa rezulatatom +8%. (više mrtvih)
-2007. Koalicijski sporazum Vlade za mandat 2007.-2011. Predviđa:
Organizirati hitnu medicinsku pomoć dostatnim kapacitetima za pružanje pomoći
u roku 20 minuta na cijelom području RH:
• organizirana i koordinirana mreža s medicinskim timom i opremom uz nabavu
300 novih opremljenih vozila hitne pomoći;
• hitna helikopterska medicinska pomoć s medicinskim timom i opremom u
najmanje tri središta;
• povećati će se broj timova hitne medicinske pomoći u primarnoj zdravstvenoj
zaštiti. Realizacija naizvjesna, dvije godine su prošle…..
-Prema izlaganju GSS g. Vinko Prizmić na manifestaciji „Dani hrvatskog turizma“ 22.-24. Listopada 2008. Čuli smo da GSS ima preko 500 intervencija godišnje od čega je dobar dio u kombinaciji sa helikopterskim prijevozom i operacijama, sve sa porastom od oko 50 intervencija godišnje. GSS je svijestan da pravilo zlatnog sata u RH u ovom trenutku nije moguće ostvariti, da ne postoje Standardne operacijske procedure, da je nužna uspostava najmanje 6 baza koje bi bile dežurne u SAR i HEMS funkciji. Te da je čitav sustav u ovom trenutku „Nestabilan Sustav“ .
-2007. Vjesnik .hr PROMET Hoće li Hrvatska dobiti hitnu helikoptersku medicinsku službu (HEMS) HITNA HELIKOPTERSKA SLUŽBA SPAS ZA STO ŽIVOTA GODIŠNJE
Sve institucije i organizacije u Hrvatskoj podržavaju osnivanje helikopterske
službe, ali je glavni problem novac, jer je riječ o vrlo skupom projektu
-2006. Pilot projekt HEMS HIKO-Županija Splitsko-Dalmatinska, mjesec dana je služba funkcionirala na pilot-projekt osnovi, bez osiguranog financiranja, događalo se da na isti događaj dolete dva helikoptera, jedan iz Divulja, drugi od HIKA, uzrok nepostojanje SOP i interoperabilnosti.
-2005. Projekt VHS „PROJEKT ORGANIZACIJE VIŠENAMJENSKE HELIKOPTERSKE SLUŽBE (VHS) U REPUBLICI HRVATSKOJ“ Organizacija sustava VHS u Republici Hrvatskoj – Organizacija sustava VHS bez inozemne pomoći praktično je neprovediva, jer Republika Hrvatska ne raspolaže potrebnim letjelicama (helikopterima), pilotima, mehaničarima i servisom. Isto tako nemamo iskustva u organizaciji takve višenamjenske helikopterske službe, te je potrebno sagledati čime raspolažemo, a što nam nedostaje.
U ovom trenutku raspolažemo: sa stručnjacima za zračni promet u Ministarstvu mora, turizma, prometa i razvitka, te zakonskom regulativom koja omogućava uvođenje sustava VHS, te zrakoplovnom jedinicom Ministarstva unutarnjih poslova koja raspolaže nedovoljnim brojem letjelica, ali dovoljnim brojem educiranih posada. Takoder postoji dovoljan broj heliodroma na kopnu i otocima (koji se moraju i dalje proširivati). Organizirane su službe potrebne za funkcioniranje sustava: hitne medicinske pomoći, gorske službe spašavanja, te ustrojen vatrogasni sustav.
Nedostaju: helikopteri, piloti, mehanicari i servisne službe, te organizacija sustava VHS.

* (solidan broj tada priređenih helidroma sveukupno više od 20 u međuvremenu nije održavan, prilazne ravnine su zarasle, na platformama je nabacano kamenje ili imaju neku drugu “svrhu”. Novi nisu građeni sa izuzetkom helidroma Vis)

Ovaj kratki pregled bi mogao ići još dalje u prošlost ali i ovo gornje navedeno je sasvim dovoljno da se vidi da generalno postoji svijest o potrebi uspostave Sustava ali da realizacija do sada nije mogla ići u skladu sa realnim potrebama a još više nerelanim očekivanjima.
Postojeći HRZ vojni resursi su sve nedostupniji a u budućnosti sa ulaskom u NATO te preuzimanjem zadaća na zajedničkom Europskom nivou do njih će biti gotovo nemoguće doći u redovnim operacijama. Potrebno je naglasiti da i dalje postoji problem uskladivosti sa EASA, JAR i EN-13718 regulativom bez koje takve operacije unutar EU nisu moguće.
Problem nedostatka civilno školovanih pilota i mehaničara je još složeniji jer u bližoj okolici za sada ne postoji JAA odobren FTO do CPL (H) programa a naša nova CCAA u ovom trenutku još ni blizu nije ekipirana niti spremna popratiti osnivanje takvog programa u RH. Vojni nalet se sustavno do sada, nije priznavao, premda je to u izravnoj suprotnosti sa međunarodno usvojenim JAA standardima, a civilnog helikopterskog školovanja jednostavno nema.

Koliko košta SAR/HEMS u RH?

Pitanje je svih pitanja, bilo, a i sada je, kada smo svijesni da ovako više ne ide, jer faktor nesigurnosti spašavanja i zbrinjavanja na ozemlju RH predstavlja opasnost za stanovnike te direktnu prepreku uspješnom razvoju turzma kao ključne grane u vanjskotrgovinskoj bilanci RH. Ključno za sređivanje stanja je jednom konačno priznati da cijena sata korištenja vojnog HRZ helikoptera nije 1.500 USD kako se to godinama tvrdi potpuno bez osnove već 4000-5000 USD bez osiguranja. Mi 8 MTV je pogodan samo za velike akcije potrage i spašavanja dok je za operacije izvlačenja u usjecima ili spuštanje na autocestu radi svoje veličine 22m promjera rotora samo nužno zlo.

Hrvatska specifičnost je potreba korištenja najmanje dva različita tipa helikoptera i to za kopnene, cestovno-nizinske operacije helikopterima oko 3500 kg MTOW te morsko-planinske operacije helikopterima do 7000 kg MTOW. Nažalost neki popularni HEMS tipovi helikoptera kao što je tip EC135 u RH su teško primjenjivi uzevši u obzir JAR OPS 3 te naš zakon koji propisuju dva člana posade u noćnom i IFR režimu te doktora i medicinskog tehničara na letu. U tom slučaju samo jedan pacijent jedva stane a nije moguće radi nedostatka prostora raditi niti CPR (oživljavanje, ventilacija, masaža srca) tijekom smještaja u helikopteru, o drugom pacijentu nema niti govora.
Operacije na moru i u planinama zahtijevaju uz sve to i veću posadu, naprimjer članove GSS-a te u pravilu više od jednog pacijenta ili čovjeka u opasnosti. Poznata je činjenica da je prosječna EU mjesečna cijena dežurnog lakog dvomotornog helikoptera sa posadom oko 300.000 eura za prosječnih 50 sati leta dok je cijena za srednji helikopter viša za oko 50% te iznosi oko 450.000 eura.

Gruba procjena je da u štednom režimu sa 50% manjim kapacitetom u 6 zimskih mjeseci SAR-HEMS helikopterska služba može koštati RH oko 200 milljuna kuna a u punom cjelogodišnjem kapacitetu na 6 točaka te dva primjerena tipa helikoptera doseže razinu od 400 milijuna kuna.
Slijedeći ključan problem je nepostojanje ICAO ANEX 14 usklađenih helidroma uz naše bolnice gdje je čak i jedini operativan helidrom uz bolnicu Firule doveden u pitanje, izgradnjom u neposrednoj okolici te nepoštivanjem zaštitne zone 200m od centra u pravcu prilaznih ravnina. U Zagrebu ICAO operativnog helidroma uz bolnice nema, o noćnoj rasvjeti ili IFR uvjetima možemo samo sanjati.
Zanimljivo je, isto tako, da niti nadležno Ministarstvo turizma čija je djelatnost direktno pogođena ovakvim stanjem, ne prepoznaje niti valorizira pokušaje razvoja ICAO prometnih helidroma koji imaju i SAR-HEMS komponentu, primjer helidrom Hvar, aplikacija na sustav sufinanciranja od strane Ministarstva, aplikacija grada Hvara krajem 2008. ostala je potpuno bez odgovora.

Za kraj samo da ustanovimo da generalno u praksi kod Europskih država postoji nekoliko različitih modela financiranja od samog osiguranja kao u Austriji, koji je trenutno problematičan, preko potpuno proračunskog u Francuskoj, do kombiniranih oblika donacija, članstva, osiguranja te proračuna kao u Švicarskoj.

Smatramo da je jedini ispravan put kojim mora krenuti RH uspostava okvira Standardnih operaciskih procedura, uz striktno poštivanje normi JAR, EASA, EN-13718 za sve faktore koji mogu sudjelovati u sutrašnjem SAR-HEMS sustavu. U prijevodu, ista pravila moraju važiti za sve operatere, AOC moraju imati svi, ili propišimo i branimo odluku da ga za HEMS ne treba nitko. Tek tada možemo reći da smo napravili okvir za razvoj sustava na korist svih građana i gostiju RH.