Quote:
sofija999 kaže:
E, ovo mi je 
Upravo to nisam željela čuti.
Upravo zato nisam željela niti počinjati s tim, pogotovo jer mi je počelo biti dobro i prije tableta, ali sam mislila da psihijatrica zna bolje od mene.
Pa zašto prestajem? Jer je prošla godina dana, jer mi je dobro, jer je proljeće, jer idem na psihoterapiju i hagioterapiju, jer je upravo hagioterapeut rekao da je pola sata šetnje u prirodi dokazano učinkovito kao 1 antidepresiv, jer se osjećam kao ona stara, jer se nadam i vjerujem da se mogu sama s time boriti, jer iako sam se navikla piti tablete, nekad bih pomislila ˝ajme, pa ja pijem antidepresive˝, jer se upravo zbog toga osjećam obilježena, jer nikada nitko u mojoj okolini to nije pio i ne želim biti izuzetak, jer sam oduvijek bila protiv kemije, jer mi se plače od same pomisli da bih morala piti tablete za psihu cijeli život.... Razloga je milijun.
A za je samo 1- stvarno ili umišljeno otklanjanje prisilnih misli. |
Pola sata setnje u prirodi umesto 1 antidepresiva,jako tesko. Setam svog psa triput dnevno po 40 min, nekad i vise, radim jogu i ostale vjezvbe,ne uzimam secer i jako se zdravo hranim, ali i pored toga, cim pokusam da se skinem sa AD vracaju mi se epizode depresije, anksioznosti, prisilnih misli, panike, sf... Mozda te setnje pomazu, sigurna sam da pomazu, ali ne ljudima koji zaista boluju od depresije. mozda si ti imala neke periode tuge i potistenosti, to nije depresija i za to nisu potrebni AD.