Quote:
Della17 kaže:
Da!
Iznenadan potreba/glad za unutarnjom čistoćom (nakon što se u hipu postane svjestan vl.grešnosti/sebocentrične ograničenosti u usporedbi s Neizmjernom Ljubavi kojom nas Bog "ni krive-ni dužne" -da se tako izrazim- obasipa/ispunjava. Čovjek naprosto ima osjećaj da Ju ničim ne zaslužuje i da se mora pročistiti...doslovno tako!)
Ta je potreba izuzetno jaka neposredno nakon iskustva, no s vremenom slabi...kako sjećanje na iskustvo blijedi.
Svjetovni život/okruženje/podražaji, malo-pomalo, opet stvaraju "šum u vezama" i odvlače pozornost.
Biti dosljedan nije lako.
No ipak je lakše ako se ono o čemu govorim iskusilo.
Jedno je nedvojbeno - kako vrijeme prolazi, a mi i dalje pilimo po starom/mundenom, neizbježno se u Duši javlja osjećaj da griješimo/osjećaj srama zbog unutarnjeg prepuštanja svijetu/uobičajenim niskostima uzrokovanima poticajima materijalnog i onog "sebocentrično orijentiranog" u nama.
|
Kakve grešnosti...pa ljudi su nesavršeni koliko god da se trude biti savršeni!
Uostalom, nije smisao življenja biti savršen već iskustvo samog života koje može a ne mora biti u dosluhu sa savršenošću neke ideje kako biti savršen (i mio bogovima).
Napravljeni smo nesavršenima i sklonima greškama; iz toga proizlaze sva naša iskustva, učenja i lekcije.
Takvim smo napravljeni i kao takvi umiremo
Neki u međuvremenu imaju mistična iskustva koja ih mijenjaju ili ih barem tjeraju na propitivanje života.
U tom propitivanju možemo težiti drugačijem životu no teško da ćemo biti posve čisti ko Barbie i Ken, jer nismo lutke već živi ljudi koji se mijenjaju
stare i umiru.
Mistična iskustva događaju se dakle nečistima, nesavršenima, grešnima jer smo svi takvi, osim onih koji ustraju biti čisti a s time svoju ljudskost pretvaraju u svetost da bi se svidjeli božanstvima koje su ljudi izmislili.
"Lako je biti svet kad ne želiš biti čovjek(om)"...netko je rekao.