[kom1]

Možda bi najbolje bilo držati se Novog Zavjeta i Biblije.

Judaizam i kršćaqnstvo nastaju na zemljopisnom prostoru okruženo Mezopotamskim kulturama, Egiptom i GrčkoRimskom kulturom preko Sredozemnog mora. Zbog toga Kršćanstvo ima sličnosti sa tim religijama.

Judaizam je svog Boga Jahvu smjestio u povjesni kontekst. Zato postoje kronologije i povezanost sa ljudskom poviješću i zemljopisnim karakteristikama čega nema u drugim religijama. Kršćanstvo je povjesnost dobičlo od Judaizma.

Evanđelja i Djela imaju više od 50% teksta povjesne naracije. Po tome se priče kršćanstva razlikuju od drugih mitoloških priča drugih vjerovanja. Ostatak Novog Zavjeta predstavlja teološku interpretaciju povjesti.

Ako događaje složimo po pravilnom kronološkom redosljedu vidimo da su Pavlovi tekstovi najstariji nastali oko 20 godina od događaja oko 30 ili 33 godine. Jer Evanđelja prenose događaje od rođenja preko javnog djelovanja do raspeća i uskrsnuća. Djeloa su nastavak Lukina Evanđelja.

Ali Evanđelja i djela su napisana oko 20 godina poslije Pavlovih. Vidimo prijelaz od Aramejskog i Hebrejskog jezika na Grčki. Mijenjaju se i prostor i vrijeme i sredina i naraštaji.

Markovo Evanđelje je prvo oko 65 do 75 godine i predstavlja novost u tekstu, ali govori o događajima koji prethode Pavlovom tekstu.

Kada se analiziraju Pavlovi tekstovi, poslanice ili pisma koja su slana Pavlocvim crkvama gdje je on misionario vidimo da je njegov Isus MISTIČAN i EZOTERIČAN. Isus iz poslanica je neovisan o povjesnom Isusu, dakle neovisan o Isusu iz Nazareta kako je opisan u Evanđeljima.

Taj problem je primječen i u crkvi ima mnogo pokušaja koji su trebali dokazati da Pavle poznaje glavne momente Evanđeoske tradicije.

Već samo to što se u crkvi javila potreba dokazivanja da je Pavle poznavao glavne elemente evanđeoske tradicije o Isusovu životu opisane u kasnije napisanim evanđeljima: Sinoptička: Marko, Matej i Luka. I Ivan.- već to je dokaz da takav problem postoji.

Dakle, zaključak je da Pavle nije poznavao ono što piše o Isusu iz Nazareta i što je opisano u 4 evanđelja. Pretpostavka da Evanđelja prenose predaju očevidaca, iz toga se dade zaključiti da su Sveti Apostoli poznavali glavne elemente Evanđeoske tradicije.

Stoga se javlja pitanje zašto Pavlove crkve, koje je Pavle osnovao, nemaju zanimanja za život Isusa iz Nazareta. Tekstovi Evanđelja su napisani na grčkom oko 70 godine. Crkve u Palestini i Jeruzalemska crkva su prenjele predaje i predaje sa zakašnjenjem stižu u Pavlove crkve.