|
Pas
Imao sam psa. Malog ružnog prljavog mješanca koji je lajao na susjede. Imao je izopačen smisao za zabavu. Stariji maloljetnik bi ga mogao pojesti koliko je bio mali. Ali uporno je lajao i naganjao svakog koga bi ugledao. Stekao je reputaciju. Ostali psi nisu znali da li je glup ili neustrašiv. Nikog nije slušao. Ja ga nisam ni pokušavao odgojiti. Nisam ga čak ni imenom etiketirao. Pustio sam psa da bude pas. U onim trenutcima samoće, nakon samotnog ispijanja vina i besmisla koje slijedi znao sam ga zagrliti i pričati s njim. Žene su kurve, zapamti to dok laješ za njima. Ti laješ, ali one grizu. Pas je režao i trudio se pobjeći mi iz zagrljaja. Uspijevalo bi mu kad sam bio pijaniji. Volio sam tog psa. Jednom je zaklao susjedovog pjevca i bacio mi ga pred noge. I on je volio mene. Zajedno smo lajali na Mjesec.
- Ja volim velike pse - rekla je čim ga je vidjela. Mali su mi ružni.
- Ovaj bi bio ružan i da je velik.
- Ako ćemo imati psa, imaćemo velikog psa.
Te smo večeri vodili ljubav. Nismo pričali o psu.
Ujutro sam ga odvezao daleko od grada i ostavio u polju. Pas je otrčao i zalajao na kukuruze. Onda je vidio strašilo...
Odnosi sa susjedima naglo su se poboljšali. Tanja nije lajala na njih. Ona ih je zvala na kavu. Zaradili smo status poželjnog susjeda. Mogao sam nabaviti šalicu šećera u gluho doba noći. Ljubim ruke susjeda, gospodine vi ste sretan čovjek...
Oko mene se trudila čak i više. Bio sam nula kad sam naletio na nju. Nisam imao posla, nisam imao samopouzdanja, nisam imao vjere, nisam imao ciljeva... Primila me u svoje naručje i učila. Polako i strpljivo. Uvukla me u svoj život. A ja sam živio zbog nje. Našao sam posao. Dobro plaćen i ugodan. Imaćemo četvoro djece. I velikog psa. Jedrili smo prema cilju. Vjetar je bio jak.
Kad sam postao dovoljno čovjek za nju, stavila me u džep i ponosno pokazivala. Postao sam njeno životno djelo. Čovjek može postati bolji samo ako mu pružiš šansu. Znate li kakav je bio kad sam ga upoznala? Reci im kakav si bio? Av, av.
S vremenom je ponestalo lekcija - spuštao sam poklopac wc školjke, prestao sam se češati po jajima u javnosti, pozdravljao bih ljude uz osmijeh, vodio konverzacije, govorio da ju volim. Primjetio sam kako vjetar jenjava. Imali smo sve manje zajedničkih tema.
-Zar je to život? Imati četvoro djece i velikog psa? Zar ne postoji ništa više od toga?
-Možemo otići u kino.
-Idemo u kino svaki dan.
-Volim te.
-To nije dovoljno.
-Bilo je.
-Bilo je prije. Sad više nije. Želim nešto više.
-Želiš li mene?
Odmahnula je glavom. Ponestalo je lekcija. Sve sam naučio. Krenuo sam prema vratima. Nije me zaustavila. Sjedila je sa glavom u dlanovima, možda je i plakala. Nije bilo važno.
Pet godina nisam sam bio u birtiji. Srećom, nisam zaboravio kako se naručuje piće. Sjeo sam za šank. Bio sam jedini. Naručio sam litru vina. Bilo je dovoljno dobro da ga progutam. Nakon pola litre pitao sam konobaricu: Da li vi volite male pse?
|