evo vako, prva tura đema je nakuvana.
tri teglice, testing, testing.
vrićica od dućana šljiva i odokativno cukra... ja san vikala "neee, dooosta je, oću da je kisel" a sveki je trpala jerbo da cukar čuva đem kad duže stoji da se ne pokvari. još je dodala da je ionako premalo stavila jer da je njoj do sad omjer bija 1:0.5 šljive:cukar.
šljivke još nisu ni izbliza dovoljno zrele, smaknuti primjerci su vrlo hrvatski, ne bosanski (the preporučena vrsta) al đem je heeebački. možda zato šta san ga se stvaaarno uželila.
tri teglice su prošle, ovu subotu beremo prave, zrele, tako je K.ova baka rekla, a ona zna znanje.
e, da, nismo stavljale nikake želatine ni koservanse, lipo se stvrda čim se oladija; kuvale smo ga u rerni, a radi već spomenutih "kožica" nismo mlili šlčjive neg samo pobacali košte i crve iz njih.
toplo preporučam
