Evo kaj sam ja pronasao...
"Danas želim razmišljati o tome pozivu. Želim razmišljati o Božjim obećanjima i o tome što mi je činiti da se ona ostvare u mome životu i u životima mojih bližnjih.
Otvorena srca pročitat ću čitanja koja Crkva izdvaja za današnju svetkovinu svih svetih:
Čitanje iz knjige Otkrivenja:
I vidjeh drugoga jednog anđela gdje uzlazi od istoka sunčeva s pečatom Boga živoga. On povika iza glasa onoj četvorici anđela kojima bi dano nauditi zemlji i moru: "Ne udite ni zemlji ni moru ni drveću dok ne opečatimo sluge Boga našega na čelima!" I začujem broj opečaćenih - sto četrdeset i četiri tisuće opečaćenih iz svih plemena sinova Izraelovih: Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama. Viču iz glasa: "Spasenje Bogu našemu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu!" I svi anđeli, što stajahu uokolo prijestolja i starješina i četiriju bića, padoše pred prijestoljem ničice, na svoja lica, i pokloniše se Bogu govoreći: "Amen! Blagoslov i slava, i mudrost, i zahvalnica, i čast, i moć i snaga Bogu našemu u vijeke vjekova. Amen." I jedan me od starješina upita: "Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle dođoše?" Odgovorih mu: "Gospodine moj, ti to znaš." A on će mi: "Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj.
(Otk 7, 2-4.9-14)
Psalam 24, 1-6
Gospodnja je zemlja i sve na njoj,
svijet i svi koji na njemu žive.
On ga na morima utemelji
i na rijekama učvrsti.
Tko će uzići na Goru Gospodnju,
tko će stajati na svetom mjestu njegovu?
Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno:
duša mu se ne predaje ispraznosti,
i ne kune se varavo.
On blagoslov prima od Gospodina
i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.
Takav je naraštaj onih koji traže njega,
koji traže lice Boga Jakovljeva.
Ps 24, 1-6
Čitanje iz Prve poslanice svetoga Ivana apostola:
Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. A svijet nas ne poznaje zato što ne poznaje njega. Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest. I tko god ima tu nadu u njemu, čisti se kao što je on čist.
(1 Iv 3, 1-3)
Čitanje iz Evanđelja po Mateju:
Ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati: "Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago ožalošćenima: oni će se utješiti! Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju! Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi! Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe! Blago čistima srcem: oni će Boga gledati! Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati! Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!" "Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!"
Mt 5, 1-12
U prvome čitanju iz knjige Otkrivenja Ivan mi na simboličan način opisuje veliki Dan Božji, koji se ima dogoditi na kraju vremena, a čiji je točan čas samo Bogu poznat. Objavu koju mu Bog otkriva Ivan mi prenosi putem slika i simbola koji se naslanjaju na književnu i vjersku tradiciju onoga vremena. Zato te simbole ne mogu tumačiti svojevoljno, nego uvijek u svjetlu onoga značenja koje im Ivan, nadahnut Duhom Božjim, pridaje. U tome mi razumijevanju pomaže crkveni nauk i predaja stara dvije tisuće godina.
U prizoru koji Ivan opisuje susrećem golemo, nebrojeno mnoštvo. Brojka 144.000 simbolična je - 12 x 12 x 1000 - i označava puninu, cjelokupnost Kristovih vjernika. To su "sluge Boga našega", "opečaćeni iz svih plemena, iz svakoga naroda". Pečat o kojemu je ovdje riječ označava Božju svojinu, pripadnost Bogu. A ta se pripadnost neće mjeriti prije svega onime koliko se tko "deklarirao" kao kršćanin, nego u prvome redu onime koliko je tko živio svoj kršćanski poziv: "Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: "Gospodine, Gospodine!", nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima" (Mt 7,21).
I psalmist postavlja isto pitanje: "Tko će uzići na Goru Gospodnju, tko će stajati na svetom mjestu njegovu?" Tko će se spasiti? Tko će ući u puninu života i zajedništva s Bogom? I odmah odgovara: "Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno: duša mu se ne predaje ispraznosti, i ne kune se varavo." Čovjek je to dakle koji živi u istini, koji život osmišljava u prijateljstvu s Bogom, koji je čista srca (nutrine) i čistih ruku (djela).
Spasit će se onaj, kaže psalmist, koji "traži lice Božje". Tražiti lice Božje označava život koji je sav usmjeren na Boga, kojemu je Bog mjerilo i cilj svega. To znači da težim za time da se do kraja suobličim Bogu i posve ispunim njegovu volju. To je put svetosti, jer svetost nije drugo do li potpuna usklađenost vlastite volje s voljom Božjom i, kao rezultat toga, potpuno zajedništvo s Bogom. Boga ću gledati licem u lice istom na onome svijetu i "vidjet ću ga kakav jest", a dok sam ovdje najviše što mogu učiniti sa svojim životom jest da "tražim lice Božje", da se "čistim kao što je on čist".
Kad je Isus govorio svojim učenicima o Posljednjem Sudu, objasnio im je kako će se to dogoditi: "I sabrat će se pred [Sinom Čovječjim] svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca". A mjerilo po kojemu će ih razlučiti bit će krajnje jednostavno: "Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!" (Mt 25,40). Taj jednostavan put svetosti - služenje Bogu u braći ljudima - svima je dostupan. Nije za njega potrebno nikakvo tajno znanje ni moć, ni izvanredni mistični darovi, ni posebne karizme.
Potrebna je samo ljubav. A prava je ljubav uvijek dar Božji. Zato je spasenje ipak Božji dar, posve besplatan i nezaslužen. Jer nemoguće je zaslužiti Božju ljubav, ona se uvijek besplatno prima i besplatno daruje. I zato oni opečaćeni, odjeveni u bijele haljine i s palmama u rukama, viču: "Spasenje Bogu našemu", što znači: spašeni smo tvojim darom, i tvojom smo snagom pobijedili svijet i sve napasti i svako zlo. Oni su ubijelili svoje haljine u krvi Jaganjčevoj, dakle, primili dar spasenja Isusovom žrtvom na križu kojom su otkupljeni od svojih grijeha.
Kaže se: "Bog nas je stvorio bez nas, ali nas ne želi spasiti bez nas". Bog želi moju suradnju. Dao mi je slobodnu volju da se njome opredijelim za ili protiv njega. Moje spasenje u tome smislu u potpunosti ovisi o meni: o tome hoću li prihvatiti Božju ponudu ljubavi, hoću li prihvatiti plodove otkupljenja stečene Isusovom žrtvom na križu, hoću li služiti braći ljudima u djelatnoj ljubavi, crpeći snagu iz zajedništva s Bogom, osobito po sakramentima i molitvi. O tome hoću li, ako Boga i ne poznajem, živjeti po savjesti i činiti dobro, a kloniti se zla.
Ali s druge strane, nitko se ne spašava sam. Čak i kad bi mi bilo moguće savršeno živjeti bez Božje pomoći (a nije, i što god dobra činim Božje je djelo, bez obzira znam li to ili ne), opet bi mi za spasenje bila potrebna i Božja milost, i opet bi se spasenje događalo isključivo po Isusu Kristu i njegovoj žrtvi. Samospašavanje - postizanje nekog višeg stupnja postojanja ili blaženstva na onome svijetu, a bez Boga - samo je jedna u nizu obmana koje mi nude nove duhovnosti.
U odlomku iz Otkrivenja čitam o onome nepreglednome mnoštu opečaćenih: "Oni dođoše iz nevolje velike". Do spasenja vodi uzak put i trnovita staza, "kroz mnoge nam je nevolje ući u kraljevstvo Božje" (Dj 14,22). Isus će reći: "Borite se da uđete na uska vrata" (Lk 13,24). Pavao upozorava kako "postojanosti vam uistinu treba da biste vršeći volju Božju zadobili obećano" (Heb 10,36), a Jakov dodaje: "blaženima nazivamo one koji ustrajaše" (Jak 5,11). Pavao na koncu zaključuje i ovo: "Smatram, uistinu, sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama" (Rim 8-18)
U odlomku iz Evanđelja, i opet mnoštvo. Ali, hoće li se svi spasiti? Isus ih poučava - i mene - u čemu treba tražiti blaženstvo već na ovome svijetu tko želi primiti nagradu na onome. Ponajprije u duhovnome siromaštvu, koje označava unutarnju slobodu od svake privezanosti uz stvoreni svijet i njegovo blještavilo. Zatim u spasonosnoj žalosti nad svojim grijesima i ganuću nad nevoljom drugih koje me tjera da im pomognem. Zatim u krotkosti, blagosti, poniznosti, u neuzdizanju nad drugima, u odricanju od želje za dominacijom i vladanjem nad drugima.
Nadalje, govori mi Isus, "blago gladnima i žednima pravednosti". Blago meni kad podnesem nepravdu iz ljubavi prema Bogu. Blago meni kad žeđam za pravednošću prema drugima. Zatim tu je milosrđe, velikodušnost i praštanje; čistoća srca koja vodi pred lice Božje; mirotvornost po kojoj ostajem u sinovskome odnosu s Bogom. I na koncu, kaže mi Isus, "blago progonjenima zbog pravednosti, progonjenima zbog mene". Ako me ne shvate, pogrde, ismiju zbog vjernosti Bogu... Isus mi kaže: "raduj se i kliči". Jer ako i to mogu podnijeti iz ljubavi prema njemu i prema ljudima, doista sam već posve blizu kraljevstvu nebeskom. Uistinu, ono je već došlo u moje srce i u moju okolinu!
Ali do toga je strm i dalek put, a samo oni koji izdrže do kraja spasit će se. I zato mi sv. Augustin kaže: "Stalno čeznimo za blaženim životom i neprestano molimo Gospodina Boga da nam ga udijeli". Savjetuje mi dakle da čeznem za blaženim životom - da tražim lice Božje, da se trudim tako živjeti da zavrijedim vječnu nagradu, ali i da neprestano molim Boga da mi ga udijeli - dakle, da se ne oslanjam na svoje zasluge, nego na ljubav Boga, koji želi da se svi ljudi spase. Ta dva nastojanja - djelovanje, kroz koje dajem sve od sebe, i molitva, kroz koju se potpuno oslanjam na Boga - siguran su put prema svetosti i prema spasenju"