[zlakraljica]

Znam da je naslov pomalo patetičan ili da bi više pristajao kao naslov nekog romana,a ne ovdje ispod ispisanog teksta,no nakon dužeg razmišljanja odlučila sam ovdje,s čitateljima,podijeliti svoje iskustvo i,tko zna možda,pročitati koji zanimljiv savjet.

Bio je petak 16.9. kada sam stigla kod svog dugogodišnjeg prijatelja u namjeri da provedemo ugodnu zajedničku večer. No,budući da se taj gospodin već dugi niz godina bavi određenim alternativnim tehnikama,a ja sam ga već nekoliko puta molila da mi pokaže na koji način funkcionira duhovni svijet i da bih isti veoma rado željela upoznati,tu večer mi je odlučio ispuniti želju.

Da ne duljim – sat je otkucavao 23:40h kada smo stigli na groblje na kojem su već prije zabilježene brojne paranormalne aktivnosti,a lokalno stanovništvo bježi sa istoga čim se počne spuštati prvi mrak. Izašli smo iz automobila i nakon nekoliko koraka podigla sam glavu i ispred sebe vidjela veliku crkvu čiji se toranj protezao negdje visoko prema nebu,ispred mene se nalazio tamni zid izrađen od tamnog kamena. On je tada primijetio svjetlo koje je dopiralo iz unutrašnjosti crkve i gotovo pomahnitalo pojurio prema sporednom ulazu u crkvu (glavni ulaz je s druge strane),no ja sam ga grčevito počela odvlačiti od svjetlosti. Znala sam,osjećala sam,duboko u sebi,da ta svijetlost nije dobra i da ga moram kako god znam odvući od iste. U tih nekoliko trenutaka nisam ga prepoznala,lice kao da mu je bilo na neki čudan način izobličeno,uopće ga nisam uspijevala prepoznati. Meni je govor postao veoma otežan,premda se inače sa lakoćom izražavam i raspolažem veoma velikim vokabularom. Između riječi sam pravila velike pauze,gotovo iza svake riječi sam hvatala zrak. Bilo je strašno.

Krenuli smo prema automobilu i tada mu je na mobitel stigla poruka: „Grozno se osjećam. Vrati joj,molim te.“ Nigdje nije bilo niti broj pošiljatelja,niti vrijeme kada je poruka pristigla,odmah nakon toga je nestala i više je (nakon što smo se vratili kući i detaljno pretraživali mobitel) nismo uspjeli pronaći. Nakon toga se,na sekundu,pojavilo nekakvo neobično pismo na zaslonu mobitela,u 5 redova. Ispisano bijelim slovima na crnoj podlozi.

Ulazimo u automobil i umjesto da krenemo prema izlazu sa groblja,on skreće na usku cestu koja vodi prema mrtvačnici i glavnom ulazu u crkvu,jer mi je želio pokazati mjesto gdje mu se prije nekoliko godina dogodilo slično iskustvo. Neprestano smo vozili paralelno s crkvom koja je bila ogromna,veoma dugačka,čak toliko dugačka da je izlazila van samog groblja. Zaustavlja automobil tik uz mrtvačnicu i ja u tom trenutku ugledam bijelu,potpuno bijelu mačku,kojoj sam,istini za volju,vidjela samo zadnje dvije noge i rep kako je otrčala prema ulazu u crkvu. Sve je bilo tako jezivo,zlo se gotovo moglo namirisati u zraku,nešto demonsko,nešto prokleto. Prijatelj mi je nešto objašnjavao kada smo u jednom trenutku počeli osjećati odvratan,jezivi smrad. Smrad truleži,raspadanja,jezivo nešto nikada u životu nisam osjetila nešto tako odvratno. Osjetila sam ogroman strah,jezu,smrad je bio sve intenzivniji. On je grčevito pokušavao upaliti automobil koji se sekundu prije toga smrada ugasio,kako motor tako i svijetla. Bili smo u potpunom mraku na ukletom groblju. Počela sam moliti Oče naš i Zdravo Marijo,sada kada se prisjetim toga izgledalo je kao vapaj za spas. U jednom trenutku automobil je krenuo i uspjeli smo pobjeći sa groblja.

Mjesecima analiziramo taj događaj i sada u petak,11.2.,smo ponovno otišli na isto to groblje i vidjeli ondje običnu malu kapelicu na seoskom groblju (kakva zapravo i je). Moje pitanje glasi: Je li moguće da smo bili u drugoj dimenziji? Jer mnogo je toga što se nikako realno ne može objasniti. Kao što sam napisala već mjesecima analiziramo taj događaj i mnogo teza smo uzeli u obzir. Još moram napomenuti da nam u svemu tome nedostaje 60 minuta za koje uopće ne znamo gdje su. Nigdje ih nema,kako god okrenemo priču, 60 minuta nam nedostaje.

Zahvaljujem se unaprijed za svaki dobronamjeran komentar,a ukoliko netko želi (i namjerava) ismijavati moju temu i moje pitanje,lijepo bih zamolila da se suzdrži od bilo kakvog komentiranja! Hvala!