Quote:
ivana0906 kaže:
chandra, može li malo više informacija, kako ste u toj godini spremali dijete? Logopedi, defektolozi? Suplementi?
Kakva mu je bila radna memorija?
|
Tu godinu odgode je išla samo na logopedske terapije i dobivala je dosta domaćih zadaća, ali svakodnevno smo se "igrale" u različitim situacijama, sve što mi je padalo na pamet. Šećemo parkom, čekamo u redu na blagajni, ležimo na plaži, vozimo se autom/tramvajem... sve je bilo prigoda da se usput nešto broji, analizira, uči kroz igru.
Analiza i sinteza riječi. Slovkala je, rastavljala na slogove. Igrale se da se sjetimo što više riječi koje počinju nekim glasom, pa kojim glasom završava neka riječ. Pa nešto poput kalodonta, ali u početku samo na jedan glas, ne na slog. Čitale riječi slovo po slovo, pa slogove, pa slijevajući.
Brojale kad god bih se sjetila. Da presavine pa stavi četiri salvete na stol. Da mi doda pet jaja. Koliko pruga ima zebra preko koje prelazimo. Pa odnos više-manje, npr. ako ona ima 5 bombona a ja 3, tko ima više. Pa ako ima 3 bombona a prijateljici da 1, koliko joj je ostalo. Ako ima 3 bombona a prijateljica joj da još 1, koliko ih onda ima. Na prste. S bombonima. S bilo čime. Tako smo došle i do znakova < i > koje je u igri zapamtila (veće je uvijek s one strane gdje se znak "raširio") i niti jednom u prvom razredu s tim znakovima nije pogriješila.
Rješavala je pretškolske vježbenice koje sam kupovala po kioscima i knjižarama, različitih kvaliteta
, s različitim tipovima vježbi, kupila sam ih nekoliko. Svaki dan, ako joj se nije dalo više, barem jedan jedini zadatak. Printala sam i neke vježbe s neta (vidim da npr.
ovdje sad ima i nekih novih). Koristile su za koncentraciju, grafomotoriku, prostorno-vizualnu orijentaciju, pojam količine itd. Kupila sam na preporuku logopedice Evu u svjetu slova, što je rješavala na računalu pa joj se jako sviđalo. Igrale smo se "što je suprotno" (noć-dan, duboko-plitko, visoko-nisko, mlado-staro...) npr. šećući. Prepričavala je priče koje sam joj čitala, razgovarale smo o njima. Pisala je kraće tekstove, npr. čestitke prijateljima za rođendane, sama ih crtala, i općenito puno crtala i bojala, što preciznije.
Vjerujem da nekima koji traže odgodu sve to djeluje banalno i jednostavno jer su njihova djeca to rješavala/pamtila/svladavala "u hodu", međutim, mi smo imali kašnjenje u razvoju, konkretne probleme s razumijevanjem, kratkom koncentracijom, motoričkim nemirom itd. i ništa nije došlo samo od sebe, usput, bez poticaja i puno ponavljanja. I ako se pitate zašto to nismo radile ranije, odgovor je - jesmo, pokušavale smo, ali nije išlo. Odbijala je. Ili ako nije odbijala, gledala je u mene i jednostavno nije razumijela. Ona je kasnije od prosječne djece postala spremna i zainteresirana za to. Ni uz logopedske kontrole i terapije i vježbe koje su njezine dvije logopedinje preporučivale u godinama prije toga, dakle nije da se nije pokušavalo, ona neke takve osnovne sadržaje nije mogla savladati. Imam još jedno dijete, koje "oduvijek" vrlo brzo i lako pamti i uči "usput", pa vidim razliku iz prve ruke.
Od suplemenata sam kupila
ovo riblje ulje, na preporuku pedijatrice, ali joj je bilo mučenje piti ga, bez obzira što se reklamira kao da ima okus po jagodi.