[MrBlc]

contradiction kaže:

Već sam sponenuo u raspravi da svaki korak u evoluciji započinje nekakvim dupliciranom genetskom materijalu. Pa tako, kad priroda ide iz 1 u 2, taj put je ustvari traženje adaptibilne kombinacije nukleotida na tom dupliciranom genetskom materijalu. A kod takvog traženja opet se javlja omjer neadaptibilnih i adaptibilnih mutacija. Dakle, sa tim hipotetičkim koracima se ne riješava apsolutno ništa ako se ne odredi koliko je velik taj duplicirani genetski materijal koji prestavlja jedan korak u evoluciji. Uz najpovoljniju pretpostavku da je jedan gen jedan korak i da taj gen kodira protein, uz posječnu veličinu eukariotskog proteina od 400 aminokiselina, dobivamo da je prosječni korak puno veći od "koraka" iz mojeg uvodnog primjera odn. lamda represora koji se sastoji od 92 aminokiseline. Kao veći kombinatorni prostor znaći i povećanje omjera neadaptibilnih i adaptibilnih mutacija ispada da je tvoje pozivanje na korake, ustvari još gore za tvoju poziciju.

1.) Prvo, dupliciranje gena je metoda kojom se javlja različit broj gena. Pretpostavka da će duplicirani gen nužno dobiti neku korisnu funkciju je izvađena iz dupeta. Sreća je kad duplicirani gen ne uzrokuje neki problem zbog kojeg će ta mutacija ispasti iz bazena.

2.) Mutacije su daleko češće kao greške unutar samog gena. Te greške se događaju na već formiranom genu, a tu nije bitno samo koliki je niz, već i kolika je razlika između dva niza. Ako je potrebna mutacija na 5 pozicija da bi se dobila nova karakteristika, onda je to daleko vjerojatniji slučaj od situacije kad je potrebna mutacija na 150 pozicija.

3.) Već i sam link koji si dao, koji opisuje lambda represor kaže da nisu sve aminokiseline moguće ili jednako vjerojatne na svim pozicijama, znači da i tu radiš grešku u izračunu broja mogućih varijacija.

contradiction kaže:

Ti nemaš nikakvu referencu u stvarnosti iz koje možeš odrediti "m", prije nego se događaj dogodio(moje rođenje). Drugim riječima, nije postojalo nikakvo očekivanje o događaju odn. mojem rođenju prije mojeg rođenja.

Znači, tvoj argument je da to ne možeš tako gledati jer ne možeš točno izračunati, dok istovremeno barataš sa slobodnim procjenama u svojim proračunima. Činjenica da ne možemo odrediti "m" ne mijenja činjenicu da on ipak postoji i da je intuitivno jasno da je jako ekstremno malen.