Quote:
todaytonight kaže:
I kako tu ipak ne nalazim dovoljno svrsishodnosti u svoj toj duhovnoj jakosti kroz takvu krotkost i poniznost – vratim se na svog Dzizusa ...
I gle ... u njegovoj krotkosti bunta i prkosa koliko ti treba !
|
Kad čovjek prkosi, mila, to znači da nije krotak. Divlji je i buntovan. Najbolje što možeš reći da je Đizus bio i jedno i drugo .....
Sve su to samo brazde u mozgu, sinapse, kemija, naše uvjetovanosti. Naš karakter oblikovan je vjekovnim utjecajima svega i svačega, od suptilnih samskara koje nosimo kroz živote, preko gena nasljeđenih od naših predaka do neizbježnog utjecaja vremena i prostora u kojem živimo. To nismo mi, niti smo mi izvorno ovakvi ili onakvi.... Ni divlji, butnovni, nesedlani ni krotki, pitomi i ponizni ....
Biti krotak znači ne davati otpor, biti pitom, nemati u sebi nasilnost. Krotak čovjek ne daje svoje veliko DA svemu, koje tkosepitaneskita spominje. On ne grli svemir u svoj svojoj različitosti, ljepoti i ružnoći, ne prihvaća sve jednako i ne predaje se životu, postojanju, Bogu....
Krotkost čovjeka koji sanja san dualnosti samo je jedan od PROGRAMA matrixa.
Ono što kod razvijenih duhovnih bića ili prosvjetljenih izgleda kao krotkost, poniznost, mekoća, skromnost nije ništa od navedenog, opet naglašavam, to je LJUBAV. Ovi put to podkrepljujem citatom iz Biblije:
Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi,
ljubav nikad ne prestaje ....
