|
Slazem se s tobom i razumijem sliku, zapravo svi smo u toj situaciji.
Vecina nas je veoma nesretna u nekom ocekivanju bilo da je to posao, novac, ljubav; to stanje nas cini nemocnim, nepokretljivim, izvor nepresusne tjeskobe i svima se vrti isti monolog: "Samo da dobijem to onda cu moci raditi na sebi, onda cu biti sretan!".
Svi smo u istom polozaju, svi se osjecamo zarobljeni ali to je prilika koja nam je dana, zaista je; iako i to sam osjecam, vidim, ti si mi ovim postom dao malo momenta.
Mozemo pogledati ovu sliku puza i vidjeti ono sto zelimo vidjeti.
Sve tvrdnje ce biti tocne.. moze biti borba za prezivljavanjem ili prilika za rad.
Na vrhuncu nase nevolje mi smo sami i ta samoca je nepodnosljiva.. mozemo gurnuti glavu u vodi u nadi da cemo vidjeti dno, da cemo vidjeti dubinu nase nevolje ne primjetivsi vedro nebo iznad nas.
Kako si postigao to stanje sucuti? Jer ja isto kao i vecina ljudi volim misliti da sam empatican, ali nisam. Empatican sam samo za situacije koje sam ja prosao, prava empatija ne proizlazi iz prepoznavanja uzorka nego iz iskrene sposobnosti poistovjecivanja.
|