Aorist i imperfekt sam ja uvijek doživljavao kao biblijske načine pripovijedanja, samim time su mi zvučali uzvišeno.
U kajkavskim govorima je postojao, ali u onim tekstovima od prije 500 godina, dok ga danas više nema, osim jedne iznimke a to je "reko" ili "reku" (tj. rekoh) koji postoji samo u prvom licu i koji se koristi za navođenje vlastite izjave u prenošenju nekog događaja.
Za čakavske govore znam da ga gotovo uopće nemaju, možda oni najjužniji imaju još fragmente.
