[Druid]

@Frogger - otvorio si jednu ogromnu i široku temu, a ovo je kao nastavak četa pa mislim da je malo suludo trošiti energiju sad tu. Možda da otvoriš novu temu? S druge strane, dotaknuo si se puno toga u malo rečenica i napisao bih sad najradije puno, ali ne stignem sad jer moram ići dolje s računala uskoro.

Ukratko samo - samo zato što nešto ne postoji na neki 'supstancijalan' način (kako se to mislilo u tradicionalnoj metafizici) to još uvijek ne znači da je "iluzorno". S druge strane, možda je to samo stvar terminologije. Treba se postaviti onda pitanje koji je ontološki status iluzije. Samo zato što ne postoji kartezijanski cogito (prema onom što znamo, a ja sam nisam kartezijanac definitivno po tom pitanju), iz toga još ne proizlazi da ne postoji sebstvo. I samo zato što nešto izmiče matematiziranoj znanosti, također još uvijek ne znači da "ne postoji". To nije nikakav misticizam, to je samo pitanje metode.

A i rečenica da se "iluzija javlja iluzornom sebstvu" mi zvuči kao dosta problematična formulacija. Meni to zvuči kao daleko veći misticizam nego bilo koji skup tvrdnji koje dolaze iz fenomenološko-hermeneutičke tradicije. Iluzija sebstva (ili koja?) se javlja iluzornom sebstvu? Mislim, znam s kojeg polazišta krećeš i zbog toga mi je jasno i zbog toga razumijem jako dobro na što ciljaš, ali kad ne bih to znao, ta tvrdnja bi mi zvučala besmisleno. I ovako zvuči dosta besmisleno, sama za sebe.