Quote:
Pulank kaže:
A gle sve to stoji, ali lako je reci otiđi. Nije to bas tako jednostavno. Natovarit si na glavu socijalnu službu i ići na sud dogovarat se gdje ve dijete živjeti i s kim koliko vremena provoditi ko da je neka stvar a ne osoba.
Muž i ja se volimo ali bi to bilo puno skladnije da imamo svoj ulaz npr. Da ne moram svaki dan pričati s njegovima i smjeskat se a možda mi bas nije dan.
Strah od nepoznatog isto. Sta da radim ako me doma sa malom bebom i starcima uhvati depra i paranoja.
|
Zakaj nemate svoj ulaz ? Tko vam ga brani ? Država ?
Ne moraš otići ali ako se svega bojiš ništa se promijeniti neće.
Ne trebaš otići ali koliko koštaju jedna vrata i brava sa ključem ?
Ne smiješ zaključati vrata dijela vašeg stana ?
Muž ne želi/boji se ko grlica/ neće se zauzeti za tvoj i djetetov mir ?
Onda nije problem u svekrvi već u tvojoj pasivnosti, čekanju anđela da te spase puuf i muževom trtarenju i bezosjećajnosti prema tvojim željama. Onda nek si navečer legne mamici ako ne zna biti muž, muškarac.
Što će tko reći... jao koliko ljudi živi tužno zbog te strašne izjave.
Nikoga od njih nije briga jesi li sretna. Ni njega, ni njegovu mamu ili braću pa zakaj se ne zauzmeš za sebe ? Što će dijete misliti ako ti ne smiješ ni vrata zaključati i stan ti je javni kolodvor ?
Prije svega smiri se, naspavaj i odluči što hoćeš. Ovce ili novce. Pomoć svekrve košta i plaćaš ga vlastitim mirom i slobodom. Odluči što hoćeš, sjedni sa tim muflonom i dogovorite se.
Ovisi li tvoj brak o jednom odvojenom ulazu, svetoj mami muževoj, plaćaš li brak svojim živcima onda taj brak ne valja ništa skupa sa tim mužem.
Sjedni, dogovori se sa sobom što želiš, sa njim i napravi kaj trebaš. Nisi tamo roblje bez prava ili jesi ?
Kaj mu ti dođeš ? Roditeljica potomka i igračka za seks, izbacivanje frustracija, dio čopora ?