E pa meni je interesantnije vidjeti onoga tko ima potrebu vrijeđati drugoga, kao i razlog zašto to čini.
Npr. ako netko nekome kaže da je idiot, koja je njegova namjera, što time želi postići?
Jer ako taj drugi jest idiot, znači da se ni ne radi o vrijeđanju, nego o iznošenju činjeničnog stanja. A ako taj drugi nije idiot, znači da ovaj koji ga naziva idiotom iz nekog razloga želi povrijediti tu osobu- a to upućuje na činjenicu da je problem, zapravo, u onome tko vrijeđa, a ne u onome koga vrijeđa.
I sada bi neki htijeli "demokratskim pravom na vrijeđanje" liječiti vlastite frustracije proizašle iz toga što ne znaju kako s nekim izaći na kraj ili što ne mogu nadvladati neistomišljenike. Mislim svašta! I što, nakon toga bi valjda slijedilo traženje demokratskog prava na upotrijebu sile do istrebljenja svih s kojima se takve individue ne slažu!
Čovječe, a što je s brvnima u vlastitim očima, kao i s onim da se drugima ne treba činiti ono što ne želimo da se čini nama?
