[Fazlija]

Nikako da uhvatim vremena za ove teme...

Beljki kaže:

Empirijski dokazi nisu svi ovako shvaceni iskustveni dokazi nego dokazi dobiveni promatranjem i eksperimentom putem cula (za razliku od teorijskih cistim promisljanjem ili unutarnjih duhovnih iskustava).

Da, b. meditacija i jeste sva u promatranju (vi-pašyati = raz-gledati), ali promatranju cega - promatranju jednog od cetiri temelja sabranosti (tijelo, osjecaji, misli i sadrzaji uma). Tada, upornim promatranjem, meditant biva sposoban uvidjeti stosta... od toga kako njegov um reagira na pojave, do toga da promatrane pojave (tvorbe, samskara) nisu trajne, nemaju sopstvo i mucne su. Bas zato sto su mucne, ostavlja ih se, napusta ih. Dolazi do njihvog iskorjenjivanja.

E sada... naravno da usporedno s promatranjem (vlastitim izravnim iskustvom), ljudski um stalno promislja i donosi zakljucke. Mnogi od tih zakljucaka su krivi, ali bas zato sto stalno sjeda iznova i promatra ponovno, promatrac biva sposoban bolje vidjeti i prepoznati pravu prirodu stvarnosti i donesti kvalitetnije zaljucke. Dakle, to nije puko mastanje bez iskustva uvida.

Ovo o eksperimentu culima ne razumijem sto je tocno misljeno... A ne razumijem niti ovo unutrasnjim duhovnim iskustvima? Ne razumie sto bi to tocno bilo. Budizam ne tezi nikvim unutrasnjim vizijama, zvukovima, svjetlima... a i ako se pojave, i njih ce podvrci analizi i u konacnici odbaciti.

Beljki kaže:

Empirijski dokaz uz to mora biti u stanju potvrditi ili opovrgnuti neku tvrdnju na jednoznacan, nedvosmislen, ponovljiv i konzistentan nacin.

Svatko tko dovoljno dugo tako gleda sadrzaje svijesti iskusit ce barem nesto od uvida u zakonitost svoje vlastite volje, i uvida u prolaznost, nesopstvenost i mucnost svih pojava. Bas zato sto je postupak ponovljiv, ljudi ga ponavljaju s vecim ili manjim uspjehom vec tisucama godina.

Beljki kaže:

Kada bi unutarnje "duhovno" iskustvo bilo mjerilo stvari onda bi trebali smatrati istinitima tvrdnje svih psihoticara, sizofrenicara, paranoika i ostalih...

Halucinacije bolesnika se ne mogu ponoviti kod zdravih ljudi, ma koliko oni to pokusavali. Vlastito meditativno iskustvo u b. se ne svodi na zamisljanje i vizije, nego na uvid u pravu prirodu stvari.

Beljki kaže:

Najbolji dokaz u filozofsko-teoloskim pitanjima koji je za njih uopce moguc je cista logika, duhovno iskustvo to nije.

A kako ces dokazati da je necija filozofska pretpostavka tocna, ako to nisi sam uvidio?

Beljki kaže:

I time nista nisi dokazao jer svaki polupeceni hipnotizer zna kako izazvati stanje transa i navesti te da iskusis ovo ili ono iskustvo upravo kroz manipulaciju ocekivanjima i sugestijama.

Nitko te ne moze hipnotizirazi da vidis prolaznost svih pojava i njihovu prazninu. Da su mogli druge ljude osloboditi, du'ovni ucitelji poput Buddhe i njemu slicnih bi to vec ucinili. Ali ako je vjerovati barem onome sto se pripisuje Buddhi, on je tvrdio upravo da to svatko moze vidjeti samo sam za sebe. Nitko drugi ne moze vidjeti za tebe. Zato razna mastanja i zamisljanja nisu konacna spoznaja, konacan uvid. Ona sama po sebi nisu losa, ali se moraju podvrci preispitivanju vlastitim uvidom.