Pogledaj jedan post
Old 01.10.2013., 14:52   #5995
Levijeve ljubav

Fer je opet netko, nešto, spriječilo da konačno progovori,
da konačno postane netko tko je vratio bar malo svoga dostojanstva...ovako stvari bivaju gorima, a Emirov strah još veći...

ovako istina, biva kao teatar apsurda, posve nevažna, negdje daleko odlutala...gdje se gubi njen smisao...

kako roditelji malo poznaju svoju djecu?Emirovi ga ne vidi, ne znaju ništa o njemu, on je samo potomak, nasljednik...tužno je jer misle da on nije osoba, niti da je u stanju donositi svoje odluke, sam, da je biće koje može voljeti, i sam odabrati, pa čak i onu koja nije njima po volji...njegovo zdravlje bačeno im je u drugi plan, a briga za materijalno u prvi...nije to loše...smatraju da ih nije poslušao i kaznit će ga...kako oni mogu kazniti? očito jedino s onim što im je primarno, oduzeti mu blagodati novca...dobro je to za Emira, od sada, sam neka zarađuje, i ne ovisi o ocu...neka vrati svoj ponos, i brigu o svojoj obitelji...neka prihvati kaznu, kao svoj lijek, da bude bolji...

kako je ljubav čudna, i tko sve misli da voli, pa pod krinkom ljubavi, udara po tim koje navodo voli...

Riza isto misli da voli kćerku, klanja namaz, i priziva da mu savjest bude čista...nikada svoju djecu nije gladao kao osobe, oni prolaze kraj njega, koji ja udubljen u čast koja poprima imaginaran pojam...pa zbog časti, uzima krpu oprati pod, ne gleda svoje dijete u oči...jer njegova percepcija očinstva i ljubavi je skučena u svijetu ponosa koji pogađa one koje on misli da voli...on živi za imaginaran pojam, a ne za svoju djecu...

i onda onaj koji me jedini jučer taknuo , na najdubljoj ljudskoj razini, posve neponovljiv Levi...koji je sa druge planete, kojom vladaju čovječnost i mir...

Levi osluškuje Fer kako traži Emir, i povlači se jer shvaća,
da je Emir njeno trebanje, da je ona odabrala... Hande mu prilazi, rekavši: počet ću poštivati tvoju ljubav...to je jedino što je ona izrekla , a da je ostalo u meni...ali vrlo točno...

Levijeva ljubav u meni izaziva najveće poštovanje...
to je posve iskrena, divna, daleka, platonska ljubav, koja samo voli,
ne povređuje, ne očekuje biti uzvraćenom...ona samo jeste...i zato je još snažnija i iskrenija, gotovo bezuvjetna, jer postoji iako nije uzvraćena...

tako voljeti, je dar, tako voljeti je usud, tako voljeti je pakao,ali i raj...jer samo tako život poprima smisao, i nadu da ništa nije uzalud...
__________________
Uvijek su teže posljedice ljutnje, nego njeni uzroci.
Marko Aurelije
AKIF is offline