Quote:
Fantasist kaže:
Uvijek je greška u političarima zemlje koja se (prekomjerno ili pogrešno) zadužuje...kad stvari funkcioniraju kako treba, sami krediti uopće nisu problem.
|
Za to kolo je potrebno više igrača... ako su na dobitku i političari zemlje dužnika i zemlje kreditora, gdje je greška ? Niti za prve niti druge greške nema.
Račun plaća 'netko drugi'. Narod je izabrao krive političare ? Pa, nije stvar samo u postojanju formalne izborne procedure, očito. Jer, u zemljama gdje su dogovori 'ispod stola' normala, svi su političari 'krivi'.
Postoji i nešto što se zove razina demokratske, građanske kulture u nekoj zemlji.
Quote:
Te priče oko privatizacije cijelih država (navodni urotnički motiv) nemaju smisla, zato što bi onda ta nazovi elita iz sjene trebala upravljati njima, politikom, državama u smislu bavljenja narodom...dok duž ropstvo može biti motiv i realno je..zbog nesposobnih poltičara ili neki drugi motivi.
Lihvar samo nudi svoju uslugu (kako onda tumačite dinonice i sl.), to je puno bliže stanju stvari, vrijedi i za pojedince a i za države.
Dali je okvir koji čini sustav negdje manjkav, vjerojatno, međutim bez istoga nebi imao funkcionalni sustav i to globalno vrijedi.
|
Nisi čuo za indirektno upravljanje ? Razvijano je odavno, Velika Britanija ga je primjenjivala u svojim kolonijama, SAD su imale svoje 'banana države', bivši SSSR svoje instalirane partijske podružnice.
Slično je, možda nešto sofisticiranije, sa 'novim demokracijama'...
Laissez faire ekonomija danas ne postoji u svjetskim razmjerima, nije ovo sredina XIX. stoljeća, a neoliberalni, korporacijski svijet je u incestuoznoj vezi sa državnim administracijama. To je praktički jedna cjelina.
Quote:
|
kritičare uvijek pitati što je alternativa ?
|
Pitanje je na mjestu, možda je najrealnije ono o čemu govori Dani Rodrik u svojoj knjizi 'Paradoks globalizacije'.
Quote:
1.Markets require a wide range of non-market institutions (of regulation, stabilisation, and legitimation) in order to work well and remain socially sustainable.
2.These institutions do not take unique forms, in the sense that ultimate goals such as efficiency or stability can be achieved under a variety of designs and blueprints.
3.Different societies, organised around their own states, have patently different needs and preferences regarding the shape that market-supporting institutions can take.
4.A world that is sufficiently responsive to democratic preferences will therefore be one of institutional diversity and heterogeneity rather than institutional harmonisation and convergence.
5.Since institutional diversity inhibits the global integration of markets by raising transaction costs across jurisdictional boundaries, a world that is sufficiently responsive to democratic preferences will also be one that falls short of full globalisation.
|
Quote:
Fantasist kaže:
I ne samo glede gospodarstva, i oko politike bilježimo kontradiktornosti, ljudi to drmaju (tobože protiv nekih elita i masona, ratovi se snimaju u studiju i sl.) a da ne razmišljaju kako to uopće nema logike. (što ja tumačim kao izlaganje ljudi teorijama urota)
|
Gle, globalne elite postoje, njihova moć teško može biti ograničena nekakvim laissez faire mehanizmom iz ranije spomenutih razloga, one imaju moć formiranja 'pravila igre' iako međusobno i konkuriraju, istina.
Demokratski mehanizmi njihove kontrole vrlo su neefikasni.
U takvim okolnostima pojavljuje se ono što zovem 'tržište teorija urota'... koje pogađa djeliće istine više ili manje uspješno.
No, ono je samo jedan od simptoma razdvajanja liberalizma i demokracije danas. A baš jedinstvo to dvoje je i učinilo Zapad toliko uspješnim nakon II. svjetskog rata... kada se činilo da je pronađen siguran penicilin protiv opasnosti totalitarizma, crvenog i crnog.
No, nema sigurnog antibiotika za sva vremena...