u njemu ima života zato što mu je um živ(ahan) i britak i nakon određenih zdravstvenih tegoba, čovjek se voli šaliti na vlastiti račun, uvijek ga je zanimljivo slušati. i kako netko reče, ne moramo se s njim uvijek slagati, ma ne moramo nikako, čovjek je "misleći" i ima što za reći, uz kvalitetne citate. volim kad slušam nekog za kog' ne znam što će reći u sljedećoj rečenici (pogotovo kad su rijetke prilike da ga čuješ). u moru novokomponiranih javno izrečenih floskula i bezličnih rečenica koje liče jedne na drugu jer ljudi baš vole modus copy/paste, i u društvu gdje je sramotno puno nepismenih ili polupismenih ljudi koji ne znaju povezati ni tri proste, a kamo li prosto-proširene rečenice, Mandić je (i u ovim godinama) uvijek osvježenje i zaista rijetka i jedinstvena pojava u našem medijskom prostoru. ne podilazi slušatelju, ali itekako okupira pažnju.
rođen je 20.11. 1939, dakle u 78oj je.
pjesmu koju je Stanković pročitao kći je napisala kad je Mandić imao 45. godina.
kada počinje starost?
Quote:
|
Starost počinje kada ti pobjegne lijevi rukav (kod oblačenja).
|
i sviđa mi se njegov stav o "nadnaravnom ljepilu" koje veže dvoje ljudi.