nikad nisam izišao iz kina ili kazališta...
prekjučer sam prvi put osjetio taj poriv, ali nisam popustio
za razliku od dvoje ljudi koji su izišli nakon 20ak minuta i smanjili populaciju u dvorani za čitavih 33,333%
istina, nađe se i zanimljivih filmova ni o čemu, ali prvih sat vremena ovog filma nema niti toliko sadržaja da bih ga nazvao filmom ni o čemu. šuplja je i siromašna to karakterizacija likova koji bi trebali odigrati taj ansamblični finale filma. kao, na primjer, kad mater govori onoj kćeri što je vozila auto da prebaci iz treće u drugu, a vidiš da piče otvorenom cestom
uz ponekad iritantnu graju više ljudi odjednom od koje uglavnom ne razabireš ama baš ništa, i svu silu napornih i nepotrebnih krupnih planova praćenih učestalom i zamarajućom neoštrinom koja nema šanse da je bila namjerna, uspio sam čak i zaspati u jednom trenutku...i to ne literarno... ne znam koliko sam propustio kad sam se probudio, no ostatak filma je za divno čudo bio sasvim ok...na tragu Ive, ali ipak nekoliko koraka iza.
ona završna mimina rečenica gomili za stolom me smlavila...katarza..ahhh... :anđeoski smajlić:
nakon takvog nečeg jednostavno moraš biti bolji čovjek...
i hrvat
kao što je to tomislav radić...
otuda možda i onaj tragični (bez komičnog
) seks na početku...
a i jezik ko iz doba olujnih tišina...kako ga likovi izgovaraju, nema teorije da su malograđani kao što je to većina kritičara palamudila...ne, s takvim izgovorom to su ništa manje no velegrađani