Ej, Vatan
Onog časa kad nam oči
ovaj svijet igledaše
zbog rastanka sa Izvorom
bolnom suzom proplakaše.
Taj plač d'ječ'ji što se čuje
glas je naja što kazuje
tužnu pjesmu svaki dan:
ej, Vatan! ej, Vatan!
Gdje ostaše oni časi
kad nas ovdje nije bilo
Da ne boli taj rastanak
ne bi srce krvarilo
ko glas naja noć i dan:
ej, Vatan! ej, Vatan!
Što nam budi uspomene,
šta nas zove u sjećanja,
pa nam ovdje stanka nema,
i to znamo bez učenja.
Čežnja su nam, java, san:
ej, Vatan! ej, Vatan!
Domovina naša nije
dunjaluka ovog jad.
Putnici smo u prolazu,
pod vječite sreće hlad.
Mi plačemo kad volimo,
i u dovi dok molimo
dušom zbori svaki dlan,
ej, Vatan! ej, Vatan!
Pod kopita naših konja
Džennet svoje rijeke lije.
Žedni jure konjanici
mjestu gdje se i smrt pije.
Ovo nije, brate san,
ej, Vatan! ej, Vatan!
Budno čuvaj svoj iman,
ej, Vatan! ej, Vatan!
Vatan - domovina, ezel, praiskon ...
Naj -
"instrument" koji place ... 