Quote:
dtomas kaže:
Ja nisam shvaćao vrijednost lektire u doba kada sam je trebao čitati. Meni je sve to bilo dosadno  i to pisanje osvrta još više. Uopće nisam nalazio smisao proživljavanja tuđih imaginacija ili stvarnih događaja...
Sad mi se čini kako je to vrijedno pažnje, ali nemam ideju kako me se moglo zainteresirati kao malog. A budući nisam bio zainteresiran, a postojala je obaveza, drugi su i čitali i pisali samo da mi ne zaključe kulju iz Hrvatskog.
Dakle, kako potaknuti dijete da samo želi čitati, istražiti ili razgovarati s drugima o pročitanom? Pretpostavljam kada imamo odgovor na to pitanje, onda više nema potreba ikom djetetu pisati lektiru... zar ne... |
teško pitanje...
kao i sa svim drugim stvarima, mislim da postoji sklonost djece prema nečemu pa tako i čitanju. dakle, postoje djeca koja više vole čitati i djeca koja manje vole čitati ili ne vole čitati uopće.
ovu drugu skupinu djece se možda može potaknuti na čitanje vlastitim primjerom ili biranjem za njih nekih kraćih, jednostavnijih i zanimljivijih naslova za početak. neke se možda ni sa čim ne može potaknuti da zavole čitanje.
međutim, lektira je obavezna i to treba podvući, dakle to je nešto što se za školu mora napraviti kao i zadaća iz matematike. i opet nema potrebe pisati zadaće i lektiru djetetu, jer je to obaveza koju ono mora samo odraditi, voljelo to ili ne.