Quote:
Tupson kaže:
OK,ako imamo pa sto onda sa burze ne uzmu onoliko koliko treba,(ili peniziće koji se osjećaju sposobnima-moze i stručni pregled-tu bi vazila ona;zrno po zrno pogača,bolje raditi išta nego nista i jos im das neku kunicu,svi zadovoljni(matematika je tu vrlo jasna gubitka nema),nemamo mi gazdu u drzavi,i to je glavni problem a pored toga jos se pravo i demokracija tumače; svatko na svoj način i dobijemo blagu anarhiju,
npr, otovri u nekoliko gradova-sela proizvodnju 9ke,zaposli 10 ljudi 10 malih storjeva "DAN" im plati 10 eura svaki će naštancati dnevno sadnuk streljiva,i vise ili im das nosrmu sto vise stancaš vise zaradiš,
pa onda krenes u neko selo i zaposli drugih 10 neka štancaju 5,56,lega ja ti garantiram da bi to klapalo samo tako,10 eura dnevno po 10 ljudi i imas 10 sanduka streljiva,vidi korist koju bi imali ljudi a i MORH,
|
Jednostavan odgovor je da za to nema potrebe. Vrijeme manufakture gdje 90% radne snage radi na liniji, 9% su stručnjaci i 1% je manager je potpuno zastario način rada. Evo primjer, na taj način radi tvornica streljiva u BiH, i nisu se mogli održati bez dokapitalizacije i prodaje Amerikancima.
U današnje vrijeme se proizvodnja streljiva radi s modernim strojevima i načinom poslovanja. Samo 1% ljudskih resursa radi na liniji (uglavnom nadzor, provjeru kvalitete, održavanje, itd), oko 90% ljudstva su stručnjaci za ispitivanje, održavanje i razvoj kvalitete, primjenu visokih kriterija preciznosti i točnosti, mjerenja, testiranja i eksperimentiranja, itd) a 9% ljudstva su manageri koji traže nova tržišta, ugovaraju dobre poslove po svijetu, organiziraju lance dobave, nabavljaju nove klijente po svijetu i trude se da se upravo njihov proizvod kupi a ne konkurentski. To rade na način da stalno traže od tima stručnjaka poboljšanja, napredak, smanjenja troškova i povećanje obujma posla. Za svaku novu ugovorenu svotu dobijaju bonuse, za sav posao ugovoren ispod realne i dogovorene norme gube posao.
Današnja proizvodnja se radi s CNC strojevima, sve je kompjuterizirano, ti novi strojevi koštaju manje nego zapošljavanje velikog broja radnika. Za isti kapacitet proizvodnje od npr XX milijuna komada tjedno-mjesečno nekad je radilo petstotinjak ljudi, danas to radi manje od 10% te mogu uvećati ne samo kapacitet nego i brzinu proozvodnje. Evo primjer, švedska Norma (jedna od vrhunskih tvornica streljiva u svijetu) danas zapošljava samo 200 ljudi i imaju kapacitet da mogu štancati više nego za vrijeme ratova kad su tvornice zapošljavale desetorostruko do stostruko više ljudstva. Iz te perspektive, nekih većih zapošljavanja za proizvodnju streljiva neće biti zato jer su tvornici potrebni vrhunski stručnjaci a takvi su svi već redom negdje zaposleni zato jer posjeduju specifične kompetencije za obavljanje posla.
Inaće, u Hrvatskoj ima bar dvije proizvodne linije koje rade na način manufakture i ručnog punjenja. Ali nemaju potrebe za proizvodnju više streljiva kad se u Hrvatskoj jako malo puca. Čemu uopće u Hrvatskoj napraviti tvornicu koja može u jednom danu proizvesti streljiva koliko se u Hrvatskoj, BiH i Sloveniji zajedno potroši za jednu cijelu godinu?