Pogledaj jedan post
Old 16.05.2017., 13:08   #3
Ma da, znam. U svakom slucaju, mislim da bi bilo jos gore da odem u skolu i tamo nesto spominjem. Nekako mi se to cini i ne-fer prema ocu

Danas sam toliko bijesna da mi dodje da samo odem. Naime, tata se danas vraca kuci tek oko 9 navecer jer nakon posla ide svojoj curi u drugi grad popraviti susilicu za ves.

Koji car

S jedne strane kuzim. S druge strane, osobno nikad da sam u toj situaciji ne bih navela tako nesto kao razlog, nego bih jednostavno rekla da imam nesto za obaviti i ostala na tome. Kak mu je samo palo na pamet da mi to ide reci?

A sad mali rant. Ljudi moji, da me okrenete naopacke, meni sve ovo sto vidim nije roditeljevanje. Da napomenem da sam vrlo komotna osoba, ma u nekim aspektima nema razmazenije guzice od mene. Naravno da roditeljstvo ne podrazumijeva odustajanje od svog zivota. Naravno. To je non plus ultra i uvjet za to da ste uravnotezena osoba i roditelj. Ali ovo... pitam se ponekad koja je za njega i ljude koji se tako ponasaju, svrha imanja djece. Evo, zaista. Pa cak i ja, koja nemam djecu, shvacam da koliko god da je alone time i drustveni zivot vazan, ako se imaju djeca njima se treba baviti. Nije li to nesto sto je zdrav razum, pa cak u nas i bioloski ugradjeno?

Imanje djece izgleda kao uzasna gnjavaza, a mnogo puta i je. Ali koliko ja razumijem i iz svega sto sam naucila, trik je u tome da dijete odgojis tako da ti ne bude tlaka biti s njim, tako da ti je njegovo drustvo zakon, da se kuzite i da vam ne bude bed nista jedno drugome reci, a da opet ima vlastitu osobnost i da dovoljno vjeruje sebi, a i vama, da se moze i ne sloziti s vama ali da ce i dalje biti bezuvjetno voljeno. Tako ja to vidim i toga bih se probala drzati ako jednog dana rodim. Ovo mi je nekako... jadno. Izbjegavati vlastitu djecu kao da su naporan bivsi kolega s faksa. Jebote

Sve sam svjesnija da ovome treba druga vrsta pomoci koju ja eto ne mogu dati.
Babs Johnson is offline  
Odgovori s citatom