|
Zbunjuje me termin "objektivnost".
Objekt može biti jedino predmet opservacije. Tu se po defaultu postavlja pitanje tko promatra. Čim postoji Tko postoji i identitet. Identitet je po defaultu determiniran. Identitet se prepoznaje po specifičnim osobinama koje ga čine drugačijim od ničega. Samiim time njegovo djelovanje je podređeno njegovim osobinama.
Kakav može odnos biti između identiteta i objekta njegove opservacije? Ili možda bolje pitanje je da li opservacija ima smisla ako identitet već nema mogućnost definirat objekt?
Npr. šetaš hrvatskim gradom i naiđeš na jumbo plakat gdje samo stoje rečenice ispisane kineskim slovima. Što činiš u tom trenutku?
Ti si identitet koji si se u tom trenutku suočio sa objektom.
Ne činiš ništa nego samo prolaziš pored tog plakata.
Zašto?
Zato što taj objekt nema dodirnih točaka sa tvojim identitetom. Tvoj identitet ne poznaje kineski jezik pa i bez obzira na sam sadržaj tog teksta koji može odlučivati o tvom životu i smrti, prolaziš mrtvo hladno pored njega.
Dakle u principu, definicija objekta već mora postojati u nama da bi ga mogli raspoznat kao nešto smisaono.
"Objektivna" moralnost pati od istog problema. Mora već postojat neka vrsta moralnosti u nama da bi se eventualno primjetila i primjenila izvan nas. Ali samim time smo robovi vlastite slike o moralnosti koja je jedan od dijelova našeg identiteta.
|