[Leteća]

Diego Rivera kaže:

Upravo sam pročitao jedan članak o preuzimanju odgovornosti (napisala psihologinja).

Kaže da je vrlo važno preuzeti odgovornost za svoje stanje i svoje postupke.
To ne znači da smo sami krivi za svoje stanje (osobe koje to osjećaju su previše samokritične, na svoju štetu), ali imamo moć u sadašnjem trenutku odbaciti ono što su nam drugi napravili u prošlosti (osobe koje to ne osjećaju pak previše okrivljavaju druge, također na svoju štetu).
Dakle, trebamo shvatiti i preuzeti odgovornost za svoje stanje, iako znamo da nismo krivi za to.

Naravno, nije ništa novo ovo što sam napisao i što nisam prije znao.
Ali treba to znati primjeniti u životu.

Trenutno imam osjećaj da su me svi odbacili i napustili, ali znam da sam sam kriv za to. Naravno, nisam toliko lud da sam namjerno to napravio, ali sam godinama i kompulzivno vrtio u mislima svoju negativnu prošlost zbog čega me ljudi napuštaju odnosno (podsvjesno) sam ih odbacujem.
Također, znam da nisam godinama živio čvrsto u sadašnjosti, već sam bio ko list na vjetru, ili čamac bez motora koji se prepušta struji da ga nosi. Ponekad bi se unatoč tome desilo nešto dobro (zakon slučajnosti) kad bih pomislio da voda ide na moj mlin, ali opet bih se nakon nekog vremena, pogotovo u težim trenucima, vratio u staru negativnu kolotečinu, jer obrasci razmišljanja i ponašanja nisu trajno promjenjeni.

Ovdje pak treba razdvojiti bolest, karakter i trenutno razmišljanje, to su 3 razine problema, a jedini na koji možemo direktno utjecati je ova 3., tek indirektno na karakter, a na bolest....samo lijekovima heh. To ne znači da onaj tko je bolestan ne mora i ne može direktno i psihoterapijom utjecati na trenutno razmišljanje i karakter.

Mislim da taj savjet nije primjenjiv na svakoga. Razvojne traume znaju kompletno sjebati neurologiju, a stvarno ne znam je li moguće pozitivnim razmišljanjem smanjiti amigdalu na normalne dimenzije, na primjer.