Quote:
Garofeeder kaže:
A bas im se svidjala ideja protjerivanja zlih lakomih kapitalista i otimanje njihove imovine...
Toliko im se svidjala da su Huga prvo izabrali, pa onda i potvrdili referendumom.
Ocito su se malo zajebali, kao i svi socijalisti prije njih....
Hugo was elected president of Venezuela in 1998. He was re-elected in 2000 and again in 2006 with over 60% of the votes. After winning his fourth term as president in the October 2012 presidential election,[2] he was to be sworn in on 10 January 2013, but Venezuela's National Assembly postponed the inauguration to allow him time to recover from medical treatment in Cuba.
The 2009 referendum was a vote in which the citizens of Venezuela approved Amendment No. 1 (Enmienda No. 1) of the Constitution of Venezuela; this abolished term limits for the offices of President, state governors, mayors and National Assembly deputies.
|
Taj izbor Huga se treba staviti u kontekst, nafta, jer on je obeća dijeliti zaradu od nafte sa narodom, i to ga je održalo na vlasti do smrti, dok je njegov nasljednik stupio na vlast kad je cijena nafte kliznula dolje.
Izabran 1998 cijena nafte po barelu $17.60
1999 $23.89
re-izabran 2000 cijena nafte po barelu $38.29 (duplo veća u 2 godine)
2001 $31.30
2002 $30.52
2003 $36.26
2004 $47.98
2005 $61.65
opet izabran 2006 cijena nafte po barelu $69.64 (duplo veća nego na reizborima 2000)
2007 $74.44
2008 $102.00
2009 $59.93
2010 $78.65
2011 $93.21
opet izabran 2012 cijena nafte po barelu $90.72 (opet veća nego na izborima 2006)
Hugo umire 2013 kada je cijena nafte po barelu $94.25, na vlast stupa njegov nasljednik Maduro.
2014 prva godina predsjednika Madura, cijena nafte po barelu počinje kliziti, trenutno je $87.05.
2015 druga godina Madura, nafta je pala na $42.53
2016 treća godina Madura nafta je pala na $34.13
Dakle Hugo je ima ogromnu dozu sreće da je na vlast došao kada je nafta počela rasti sa 17$ po barelu na 95$,, a njegov zamjenik Maduro je ima nesreću da je na vlast došao kada je nafta počela padati sa 90$ na 34$ po barelu.
U tih skoro 20 godina Huga i Madura, nikakve reforme nisu provedene, niti je investirano u raznovrsnost ekonomije, nego se novcima od nafte kupova socijalni mir, jeftinim stanovima, jeftinom strujom, jeftinom vodom i jeftinim benzinom od par lipa po litri na benzinskim pumpama.
To kupovanje socijalnog mira je moglo trajati dokle god je cijena nafte iznad 80$, a kad se cijena nafte urušila, počela se urušavati i Hugova/Madurova Venezuela.
link na povijesna kretanja cijene nafte