|
Poz svima!
Možda moju priču već znate s drugih tema, uglavnom, moja želja oduvijek je bila predavati hrvatski. Književnost mi je išla, gramatika malo manje, ali sam na prijemnom za hrvatski i knjužničarstvo "upala" uz plaćanje. Pošto nisam mogla financijski to odraditi (mama mi je ostala bez posla, tata je radio za minimalac, a i sestra je bila na faksu), ja sam upisala ekonomiju, jer sam na tome prošla bez plaćanja (to mi je bila druga opcija). I upisala ja ekonomiju, završila ju u roku i godinama tražila posao. Našla posao u blizini mog mjesta, u jednom poznatom privatnom poduzeću. Radno vrijeme mi je od 8-20, subota radna, ako ima posla i nedjelja. Plaća 4000 s putnim. Ne žalim se, ali pošto nemam svoj život i stalno sam na poslu, mislim da je to premalo. Na drugim temamam sam pisala prosvjetnim radnicima da s ene žale, ne u smislu da su neradnici i da im je posao lagan, dapače, rad s djecom je jako zahtjevan i težak, ali imaju normalno radno vrijeme.
Uglavnom, razmišljala sam o poslu računovođe u školi. Međutim, u mjestu gdje ja živim ima dvije osnovne i jedna srednja škola. U ovoj jednoj osnovnoj gospođa ide za dvije godine u mirovinu, ali je njena kćer završila višu ekonomiju, i svi vjeruju da će ona na njeno mjesto. I ja smatram da će prije uzeti nju sa višom nego mene sa visokom, što će im dipl. oec u školi? Ili griješim? Imate neki savjet za mene?
|