Meni su vrh vrhova stare blues/jazz pevaljke s početka prošlog stoljeća, i njihova kombinacija dubokih a opet ženstvenih i senzualnih glasova; Bessie Smith (No.1), Etta James, Ethel Waters...
Od novijih eventualno Dani Klein iz Vaya con Dios. Dobra je i Lisa Kekaula iz Bellrays/Now time Delegation, al stalno pjeva jednolično (i sve stvari zbog toga zvuče isto
). Pokojna Mia Zapata definitivno! Blues glas No. 1 u punku.
A primjeri bespotrebnog cirkusiranja sa odličnim glasovnim mogućnostima koji mi padaju na pamet su; pevaljka Gossipa (iako u biti volim taj bend), Janis Joplin (tu je ženu trebalo dobro našamarati) itd.
Glasovi frajera me ne zanimaju. Bolje nek se drže instrumenata. :hekla