Pogledaj jedan post
Old 25.08.2010., 21:22   #74
Freelancer i Dexterica, potpuno vas razumijem kako vam je bilo. Radije bih da ne znam za takve osjećaje, ali i ja mrzim ljude koji su me maltretirali. Freelancer, uopće mi nije čudna tvoja želja za osvetom, jer za ovo što si prošao, dobro je da si ostao normalan.
O tome se redovito ne priča, ali ima slučajeva da djeca počine samoubojstvo zbog ovakvih stvari.
Još se sjećam kako me dvije godine starija ekipa napadala i ismijavala. Kako su me častile svojim uvredama tipa "da mi nedostaje komadić mozga" i kako sam plačući išla kući. Mojim roditeljima to nije predstavljalo problem, odgovor bi bio: "A što ćeš?"
A ja sam ostala osoba s niskim samopouzdanjem, kompleksima, uvijek je u meni prisutan strah od ismijavanja. Inače sam živjela na selu, u primitivnoj sredini.U školu sam išla autobusom u grad i gotovo uvijek kad su određeni ljudi bili u autobusu, vrijeđali su me i ismijavali, a mene je bilo sramota. Još se radilo o muškima, tako da se ja kao cura nisam mogla puno ni obraniti. Također sam primijetila da su osobe koje su me maltretirale po karakteru govna i sad kad su odrasle i uvijek će to biti.

Da se mom djetetu jedan dan tako nešto događa, ja bih odmah znala što ću, pred školu i išamarati one koji maltretiraju. Nema tu nikakvog razgovora. Profesorima se ionako živo jebe ako će neko dijete biti maltretirano.
miljenka1975 is offline  
Odgovori s citatom