Quote:
dr. Zlatija kaže:
Kakav je mentalitet ljudi tamo i dali su vise ovako otvoreniji od europljana? Namjeravam je u buducnosti skorijoj posjetiti, pa me zanima.
|
Cuj, Brazil, gdje sam zivio (ustvari na relaciji 40% USA - 60% Brazil) godinama je veci od kontinentalne USA. Monstruozno velik.
Blumenau (jug) je cista Njemacka. Plava kosa, plave oci, kucice od marcipana. Mangue Seco (sjever do Estado da Bahia, 2000 km sjeverno od Rio de Janeira) je kao da je dosao iz "Dune" a nema struje.
Fernando de Noronha, na Atlanticu, kojih 500 km od obale su Brazilski Tahiti. Kuzi fotku,
http://cache.virtualtourist.com/1429...de_Noronha.jpg.
Rio je kontrast. Na Barra stanovi skuplji no u New Yorku. U favelama se struja krade. Brazilia, urbano cudoviste. Sao Paolo, ha!!, uma monstrosidade; fora je dolaziti autom iz Rija - dvanaest autocesta voze paralelno a ludjaci svi misle da su Senna, pa se misli. Borba na zivot i smrt, ne voznja. No, ako si malo lud, fantasticno. Grad, jebiga 22 milijona ljudi. 2 miljuna Japanaca; najvise na svijetu van Japana.
Salvador? Tajna. Sve najbolje i najljepse u Salvadoru je sakriveno od ociju prosjecnog turista. Pokatkada i od prosjecnog zitelja tamo. Florianopolis, tja... lova, sminka.
Natal? Odi se okupaj i popapati ce te morski psi. Imaju vise sala na racun morskih pasa no birceva. Zovu ga Brazilska Venecija, hehehe... i tu mozes skuziti brazilsko pretjerivanje. Jedan mali ruzni mostic
Mogu zanavijek tako. Zemlja je prelijepa. Ljudi su predivni. No, da ih mozes uzivati, zemlju i ljude, naprosto moras znati portugalski. Ne kao Jorge Amadu (procitaj Gabriela, Clove and Cinemmon od njega, ne znam kako se to veli na horwatskom casnom jeziku), no za bazicnu i vise od bazicne, komunikaciju.
Zene kao nigdje na svijetu. Ne samo radi ljepote, naprosto su posebne; vjerojatno radi toga jer je Brazil, na sve, i silno macho zemlja pa im tamo nije lako. Patnja ih je ojacala. Vjera i samba ih cini sretnima.
Poslusaj Alcione,
http://www.youtube.com/watch?v=xQKEUkWdJPk i osjetiti ces nesto od te duse Brazilske...
Ahhh... mogao bih tako zanavijek. Obrigado Bahia, minha querida terra... cesto se sjetim... ahhh...