[Andaluz1]

Nema nikakave sumnje da Andrica vole i Srbi i Hrvati. Ja sam samo naveo razlog zbog cega ga bosanci ne vole. Postoji uzrocno posljedicna veza, kako je i nevedeno u topiku, mada poenta nije Andric, vec zloupotreba njegovih fikcija u sirenju mrznje prema Bosni i Bosnjacima.

Ja recimo cijenim Krlezu, Selimovica, Ducica i td. Ali ovo je nesto drugo, bar za mene, gdje se duh mrzne radja, dobija krila i kao epilog zavrsava sa genocidom. Tu su svakoku svoju ulogu imali i Andric i Njegos.

Nista se ne desava slucajno. Sve je dio jednog ili vise drustvenih procesa, koji na kraju dovedu do nekog dogadjaja.

Poenta topika nisu fikcije Ive Andrica, koje su prisutne u svakoj literaturi vec lansiranje i davanje vrijednosti tim fikcijama te njihova opsta upotreba u drustvu i podneblju u kome smo svi skupa zivjeli.

Poznato je da se napr. filmovi sa scenama nasilja cenzurisu sirom svijeta i rangiraju prema dobi uzrasta. Ako je neki film rangiram sa oznakom PG18 to znaci da samo osobe starije od 18 godina mogu gledati taj film. Roditelji koji dozvole djeci mladjoj od 18 godina da gledaju te filmove su subjekt krivicnog gonjenja. Razlog tome je negativni psiholoski efekat koji scene nasilje mogu ostaviti na razvoj djeteta.

A kod nas, te uzasne scene, prikazane u doticnom romanu su bile obavezna literatura, koja je na generacije osnovaca ostavila pecat mrznje iako se zapravo radilo o fikciji, a ne objektivnoj historiji. Pored toga i sve da je bila objektina historija Bosnjaci Bosne ne mogu biti odgovorni za sva djela Osmanlija, Arapa, Talibana i td. , Takva asocijacija se redvno podmece u dnevno politicke svrhe.

I na kraju, niko ovdje ne brani Osmanlije zbog njihove okupacije Bosne te surovog nacina obracunavanja sa pobunjenicima. Surovost toga doba je bila prisutna sirom svijeta i prisutna je i danas, sto najbolje potvrdjju dogadjai od 92-95. Ja sam samo zelio da ukazem na cinjenicu da je Bosna bila i ostala subjekt napada jednog veoma sirokog broja drzava, organizacija i pojedinaca jos od doba njene pune nezavisnosti 1180-1463. Sjetimo se Pape i krstaskih ratova na Bosnu (zbog tzv hereze), okupacije od strane Otomanske imperije, nestanka u KSHS, te na kraju agresije 92-95, direktno podrzane od starne UN-a, Savjeta bezbednosti i td. Svoj dio u svemo tome je imala i Svedska Akademija nauka lansirajuci jednu fikciju u svjetski domen, sto je svakako uticalo na kreiranju mrznje prema Bosni i Bosnjacima na prostoru ex-yu i sirom svijeta. Da su htjeli Andrica nagraditi zbog njegovog stvralastva, mogli su izabrati neko drugo djelo, jednako vrijedno iz njegovog bogatog stvaralackog opusa.

Zasto bas roman u kome Andric opisuje Turke (implicirajuci Bosnjake), sa svim mogucim negativnostima. Cak najveci lik u bosnjackoj usmenoj epskoj tradiciji Djerzelez Alija ima opis malena, ruzna, bahata, nesrazmjernih proporcija tijela i pijana covjeka. Sva vjerovanja Bosnjaka se u Andricevim djelima podnistavaju i prestavljaju nesto sto je strano, divlje, okupatorsko a ne NASE. Bosnjaci se kod Andrica stavljaju u jedan diskurs, kao nesto sto se treba izbaciti iz "naseg" tijela iz naseg prostora, kao nesto sto se treba ocistiti i vratiti nazad u Aziju odakle je i "doslo". No ipak kazem na stranu Andric, koji je imao svoje razloge i motive. Ovdje se govori o zloupotrebi takvih fikcija na organizovan i zlonamjeran nacin, sto je doprinjelo da se genocid ponovi na pragu 21 vijeka.


Slicna razmisljanja ima i Michael A. Sells-a, profesor komparativne religije pri koledžu Haverford u Pennsylvaniji, koji proucava historiju Blakana decenijama I koji takoder tvrdi da su Andriceve fanatazije fikcija, koja nema veze sa objektivnom historijom. U svom intervju Dani-ima on navodi slijedece:

DANI: Gospodine Sells, istražujući simbole i mitove koji su uticali na genocid u Bosni, Vi veliku pažnju pridajete Ivi Andriću. Čini se da ste uvjereni kako je njegovo "književno štivo" dramatično negativno uticalo na srpski odnos prema bosanskim muslimanima?

SELLS: Postoje dva aspekta tog pitanja. Jedan se tiče njegovog ogromnog uticaja u bivšoj Jugoslaviji, a drugi njegovog uticaja na novinare i intelektualce Zapada. Kada je u pitanju njegov uticaj van granica Jugoslavije, onda morate znati da značajan broj ljudi primjećuje etnoreligijske razlike na Balkanu baš kao glavni uzrok vječnog jaza, koji se, nažalost, ne može premostiti. A da se na tom planu ništa ne može uraditi navodno su ih uvjerila i dva moćna simbola iz romana Na Drini ćuprija. Jedan od ta dva simbola koja su silno uticala na zapadne novinare tiče se narodne legende koju prenosi i pripovjedač romana a u kojoj se Osmanlijama kaže da, ako hoće sagraditi most, moraju staviti dvije srpske bebe unutar mosta. Drugi simbol odnosi se na dvije rupe u mostu kroz koje će srpske majke dojiti tu djecu. To su zaista moćni simboli hristoslavizma…

DANI: Moćniji od objektivne historije?

SELLS: Ljudi koji to čitaju, pogotovo na Zapadu, kombiniraju tu Andrićevu fikciju sa objektivnom historijom a da pritom toga nisu ni svjesni. Isto je i sa nabijanjem Srba na kolac. Mnogi zapadnjaci zaista misle da je to način na koji su muslimani kroz historiju tretirali Srbe, tako da sam, analizirajući odnos novinara sa Zapada prema ovom podneblju, ustanovio da su Andrićevi simboli među ključnima za razvijanje žurnalističke ideje o vječnom balkanskom antagonizmu