Sad sam se sva raznježila - ne zbog domaćeg sapuna koji je katastrofalno smrdio, već zbog bake koja ga je napravila.
Dakle, slijedi sjetna priča o domaćem bakinom sapunu:
Osnovni sastojci su bili kanta svinjske masti (ostala od svinjokolje godinu dana ranije, jer je negdje u procesu bila zagorila, i smrdila je) i posudica
laufštajna (vjerujem da je ovo pogrešan naziv, ali sam tako zapamtila) kojeg se tada moglo kupiti u Bojama i lakovima. Kuhala ga je na dvorištu, na otvorenoj vatri, između dva stupića od cigle, na koje je stavila široku rajniku u kojoj se inače kuhalo pekmez i ajvar, i koja je stradala u tom pothvatu (emajl se dignuo, kad se sapun hladio i skrutnjavao).
Bože moj, koji je to smrad bio...
Zašto je ovo sjetna priča - zato jer je baka (ispravno) predosjećala da započinje treći rat u njenom životu (kraj 80-ih... a mi smo je uvjeravali da priča gluposti
), i sjetila se čega joj je falilo u prethodna dva - hrane i sapuna
Ja sad redovno hodočastim u Aromaticu i kupujem prekrasni mirisni sapun s lavandom, kojeg oni zovu "Bakin sapun"... A naš bakin sapun je još godinama služio za pranje veša, i povlačio se po kutijama u špajzi, i smrdiooooooooo.....
Sorry ako je ovo zvučalo patetično, ali dok ovo tipkam slušam koncert Zvonka Špišića na TV-u, pa ne mogu drugačije
