[Sigmund]

parsifal kaže:

1) Zapanjen sam da ne poznajete jednu od definicija Nirvane

Nirvana nema definiciju.

parsifal kaže:

MORA postojati jedna , neuvjetovana .....zbilja .... ONTOLOŠKI TEMELJ i sve one osobine kako buddha opisuje 2500 godina prije

Pa to i postoji, ali to nije srž. Ontološki temelj je samodeterminirajuća logika, slobodni pojam, apsolutna ideja koja razvija samu sebe, koja je ujedno i metoda i sadržaj. Ona jest apsolutna upravo zato što nije uvjetovana ničim izvan sebe.

parsifal kaže:

JEZIK JE OVDJE NEMOĆAN kao i kod čuvenh paradoksa kvantne fizike i 4rostruke logike ....

Gdje je jezik nemoćan i misao je nemoćna. Pojmovi koje mislimo nisu jednostavna zbirka različitih termina; oni se razvijaju jedan iz drugoga. Možemo početi od najjednostavnije i nedeterminiranije misli i doći do najkompleksnije i obuhvatnije.

parsifal kaže:

Težak je ovo govor i koncepti i praksa , ništa manje od razumijevanja Hegela ,ali barem za razliku od Hegela vodi ka oslobođanju i praktičnoj realizaciji dok nas čitanje Hegela( iako ugodno kao i masturbacija ) vodi samo u ugodni ali jalovi intelektualni autoerotizam.

Odgovaram s nekoliko citata:

„In general, in my philosophical endeavours, what I have worked towards and continue to work towards is the scientific knowledge of the truth. It is the most difficult path but the only path that can be of interest and value for the spirit, once the latter has entered upon the path of thought.“

Hegel, predgovor „Enciklopedijske logike“

„In modern times, Hegel's reputation had fallen so precipitately low that it became a term of contempt to call a theory Hegelian. Yet by the turn of the millennium, it has dawned on many that Hegel had foreseen virtually all philosophical developments that followed him - and had successfully critiqued them. Today, when it is fashionable to style oneself "post-modern," it is foolish indeed (though very common) to undertake a philosophical project without a thorough grounding in the Hegelian method.“

David Gray Carlson

"Hegel’s Science of Logic may not be the easiest book in the world to read, but there is, to my mind, no mystery surrounding its purpose. It provides an extensive analysis of the basic categories of thought. These categories permeate our consciousness and language and give structure to all that we perceive. They turn the flow of our sensations into an intelligible experience of things that exist, that have form and content, and that enter into causal relations with one another. Categories are not themselves sensations or perceptions: they do not involve any awareness of red or blue, hard or sweet. They are, rather, abstract concepts by means of which we understand the red we see to be something real or the hardness we feel to be the cause of some effect. Such categories are not merely words that allow us to talk in a certain way. They are forms of thought that allow us to understand and experience in different ways what we perceive—concepts, such as “reality,” “something,” “quantity,” “form,” “content,” “existence,” “thing,” and “cause.” It may not seem obvious to everyone that human experience rests on such concepts.
Without such concepts or categories, we would be incapable of understanding—and so of experiencing—what we perceive in either of these ways. Indeed, we would be incapable of experiencing it as being anything at all; in fact, we might well be quite unaware of it. Abstract categories are thus what make it possible for us to have concrete experiences of things in the world rather than a mere flow of (possibly unconscious) sensations."

Stephen Houlgate: "The Opening of Hegel's Logic"

"Svaki pokušaj da se analiziraju površinske karakteristike bilo čega, kako bi se doprlo do njene esencije, dovest će do proturječnih rezultata. I ova kontradikcija stvara potrebu za objašnjenjem ili temeljem. Budući da se zakon neproturječnosti mora održati, mora se ozbiljno uzeti narav bilo koje kontradikcije koja se pojavljuje iz pažljive refleksije, ako se želi imati uspjeha u otkrivanju podležeće esencije koju ona skriva.

Potpuni temelj zahtijeva i uvjete i njihove međusobne odnose. Bića su inherentno prolazna - ona nastaju i nestaju. Dakle, neposredni uvjeti nikad ne perzistiraju nepromijenjeni; utemeljujući odnosi mogu biti shvaćeni jednostavno kao bilo koja dinamika postajanja koja se pojavljuje kad se skup promjenjivih entiteta stavi zajedno. Drugim riječima, kad su prisutni svi uvjeti, ono utemeljeno jednostavno nastaje. Ovaj obrazac opisuje jednostavno narav stvari. Kako ova narav stvari odrađuje svoj inherentni proces, tako ulazi u egzistenciju.

Tranzicije jednostavnih bića se sada razmatraju kao totalitet. Ova sposobnost da se svi momenti razmatraju zajedno, rad je refleksije. Ali reflektivna misao doseže ovu misao o naravi stvari tako što pokazuje da njena vlastita aktivnost mišljenja u razlikovanju temelja od utemeljenog, nije esencijalni sastojak te dinamike. Ona je rastvorila svoju vlastitu posredujuću ulogu, a uzajamna refleksija je ugrađena u pojmove koji se misle.

Ono što postoji je neposredni bitak onoga što je esencijalno. Analiza esencije dovela je do zaključka da ono esencijalno, kad je potpuno razvijeno, mora postati - ono postoji.

I kad dosegnemo zaključak koji uključuje sve konceptualne determinacije uopće - apsolutnu ideju - tada kolabiramo taj kompleks u novu jedinstvenu misao koja, budući da nema druge od koje bi se mogla razlikovati, može biti jedino nedeterminirana. Tako smo se vratili pojmu jednostavne samo-jednakosti, koja nije ništa drugo nego "bitak" s kojim smo i počeli. Logika je tako prošla puni krug."

John W.Burbidge: The Logic of Hegel's "Logic"