[cestar]

felicidade kaže:

Ukratko, na ovoj temi pojedinci nastoje reći da je jedino rješenje u vjersko-kolektivističkoj utopiji, gdje bi svrha postojanja bila molitva i prokreacija.

Hm... nešto poput židovskih Haredia (ultraortodoksnih)?

Podjela hrvatskog društva je u činjenici što apologeti takvih ideja misle da imaju pravo nekome drugome reći kako bi živio svoj život, te da imaju pravo izraziti "mišljenje" da se homoseksualnost može "izliječiti", te da klimatske promjene "ne postoje".

Kao što se iz Amerike proširilo potrošačko društvo, tako su se proširile i ove podjele...

Na kraju se sve svodi na jedno - podjele uvijek postoje, u svim društvima.

Ma postoje, jasno, ali, ja se ne bih bavio medijskim šljokicama i prašinom... ono što vidim u svom okolišu prije svega je podjela između onih koji su umreženi u "high society" i onih koji nisu, već moraju potegnuti i za prve.

Najočitija podjela je između "elite" i "malih ljudi". Ovo stavljam pod navodnike, jer oba pojma dosta mijenjaju značenje.

Da, pojmovi su pomalo fluidni, istina...

Nekada je elita predstavljala bogate ljude, a tzv. mali ljudi su bili recimo opće pučanstvo.

Tako je...

Danas se to malo promijenilo, posebno u ovim post komunističkim društvima.

??

Pa razlika u životnom standardu i materijalnom bogatstvu se još produbila... u odnosu na prijašnje razdoblje.

Pa tako ima puno bogatih koji sebe smatraju malim ljudima, jer sačuvaj bože, ne zanima njih tamo neki crnac u Africi niti filozofija oko rodnih razlika i uloga, niti ih zanimaju restorani u Parizu, muzeji u New Yorku ili inovativne tvrtke u Lisabonu, njih zanima dobra limuzina, najnoviji gadgeti, okretanje janjca ili bilo što drugo za pokazati drugima. Oni su "mali ljudi" jer su "jednostavni", i eto možda i "tradicionalni". To što im mlađahna 15-godišnja kćer skuplja pratitelje na Instagramu tako što dijeli svoj dekolte i skupe torbice koje su joj oni iz ljubavi kupili, to je isto tradicionalno, molim lijepo

To je nedovršen proces kulturne tranzicije... fenomen skorojevića ili 'neuveau riche'.
Pogotovo se često pojavljivao na svim prostorima gdje su se događali društveni prevrati, velike migracije, itd.
Kada u jednoj generaciji izvrtiš dvije tri promjene kultura i političkih poredaka, ovo je rezultat o kojem govoriš.
Ali, skorojeviće u globalnom svijetu zanima na početku ono što im direktno omogućuje društveni status... kasnije dolazi kupovanje nogometnih klubova, umjetničkih djela... pa i osnivanje zaklada, strpljenja.
Po čemu se to razlikuje od npr. promjene društvenog stila industrijskih barona Amerike tijekom XIX. stoljeća ?

S druge strane takvi "mali ljudi", kao i oni drugi "mali ljudi" koji nisu bogati, smatraju da su svi koje zanima nešto intelektualno, znanstveno, umjetničko, inovativno, zapravo notorni snobovi i "elita" koja nameće "novi svjetski poredak", u kojem su "mali ljudi" stavljeni u "drugi plan".

Možda bi se iznenadila koliko ima "malih ljudi" koje zanima nešto van kič kulture... uostalom, član "elite" sigurno nisam i ne krećem se u takvom društvu.
Mogli bi i o tome otkuda uvjerenost mnogih, pa i obrazovanih ljudi, o "novom svjetskom poretku" i "teorijama zavjere".

Podjela je upravo u tome. Jer "elita" se usudi misliti da bi svatko trebao izabrati kako želi živjeti svoj život, i time dokidaju prava "malim ljudima", dobrim vjernicima-domoljubima-tradicionalistima

Više je frakcija "elita"... jedan kriterij podjele bi bio tzv. "tradicionalna" vs. "liberalna" elita.
Svaka od njih ima svoje "male ljude" kojima nudi i psihološku "sigurnost" u ovim vremenima, koliko god ta "sigurnost" bila varljiva... a za uzvrat traži političku potporu, jasno.

Po meni, i jedna i druga jedva da još imaju ikakvu autentičnost u ovoj "banana republic" ili "propuh" državi... tim više kada su i na globalnoj razini odgovarajuće ideologije izlizane i reciklirane do besmisla.

Kada se nema odgovore na probleme, niti se želi zapravo zamarati sa traženjem rješenja, uvijek se može udariti na "mrskog neprijatelja", pa i proizvesti ga ako treba.

Liberalni poredak je u krizi, dobro, niti u najboljim godinama nije manjkalo kriza, ali sada je posvađan i sa demokracijom koju se sve češće smatra proizvođačem populizma. Danas je to dijelom i točno, ali, umjesto razgovora o uzrocima, "elite" jednostavno žele imati što manje posla sa "tupom" masom, tj. izmanipulirati je, jer se parlamentarna demokracija, sad već u ritualnoj formi, još neko vrijeme mora zadržati.